Kultura i drustvo

Ne trebate pomagati Bogu u brizi

Živimo u ekspres-loncu brzine i napetosti. Mnogo je više pojedinosti o kojima se treba brinuti nego ikada ranije. Sve su češće bolesti izazvane stresom i napetošću.

Žena srednjih godina nazvala je našu službu “Otvorenog telefona” u San Francisku i rekla: “Jako me je prestrašio televizijski program o potresima koji prijete San Francisku.” Željela se odseliti, ali nije mogla zbog novčanih ograničenja. Jedna druga žena je objašnjavala: “Cijeli, život proživjela sam u San Francisku i mogla sam se dugo brinuti zbog potresa. Smatram, međutim, da nam ne prijeti opasnost od potresa. Ako govorimo o porastu zločina, mogu vam reći da su me pokrali već tri puta. I ja bih se željela odseliti.”

Ima proročkih i geoloških dokaza o mogućnosti velikog potresa u području zaljeva San Francisco. Slično je i s Los Angelesom. Svijet već dugo ima iskustva s potresima. I Anchorage na Aljasci i zapadna obala Sjedinjenih Američkih Država trusna su područja. Dio obale Sjedinjenih Država područje je uraganskih vjetrova. Gradovi na srednjem zapadu strahuju od tornada. Ništa bolja slika nije ni u drugim dijelovima svijeta.

Pozvao bih vas da razmotrite polusatnu emisiju televizijskih vijesti i podijelite sve vijesti na dobre i loše. Sigurno u vijestima prevladavaju izvještaji o ubijanju i nasilju. Svaki značajniji loš događaj koji se zbio bilo gdje u svijetu odmah se bilježi i prenosi. Vrijeme između dva loša događaja naziva se dobrim. Nažalost, to dobro vrijeme ne bilježi se u novostima. Sudeći po vijestima, na planetu Zemlji nema baš mnogo dobrih dana.

Naravno, nije lako dopustiti Bogu da potpuno preuzme sve brige. Mi se bojimo dopustiti Bogu da se brine za nas. Možda Bog ima previše drugih dužnosti da bi se uključio u našu svakodnevnu borbu? Netko se mora brinuti kako ćemo doći do sljedećeg objeda, zar ne? Ili što ćemo za njega pripremiti.

Razgranatost djelatnosti osiguravajućih zavoda pokazuje dokle su sve ljudi spremni ići kako bi smanjili brige zbog šteta: osiguravaju živote, zdravlje, automobile, kuće, tvrtke, poslove; imovinu od požara, krađe, oštećenja, nesavjesnog rukovanja i svega drugog za što želite platiti. Možete kupiti policu osiguranja od razornih vjetrova, poplava ili potresa. Čovjek može poći na spavanje bez molitve, ali ne i bez zaključavanja dvostruke brave na vratima. Nezgodno je samo što ni sve brave na svijetu i sva moguća osiguranja ne mogu odvratiti čovjeka od umiranja pod teretom briga.

Bog ima plan. Kao novoobraćeni kršćanin dobro znate da pripadate Bogu. Kako svu brigu prepustiti Bogu, to je bît upraviteljske službe. Biti upravitelj zapravo znači imati mogućnost korištenja onoga što pripada Bogu. Zato što to ne pripada vama, ne trebate brinuti vlasnikove brige. Ovaj plan postoji da bi se umanjila dva najveća ljudska problema: briga i sebičnost.

Kritičari se izruguju upraviteljskoj službi prikazujući je otvaračem za konzerve koji navodno crkva koristi da bi se uvukla u novčanik. Postoji opasnost da novi kršćani, dolazeći u crkvu, budu preplavljeni mnogim pozivima na davanje. Novac je osjetljiva tema — “naročito ako govorimo o mom novcu”. Srećom, Bog se ne boji naših prigovora. Novac govori. Bog to zna. Jedan od načina na koji nam Bog govori jest kroz novac. Ako smo spremni Bogu predati sve osim novca, onda postaje jasno da se između nas i Boga ispriječio novac. Zato Bog koristi novac kao poučno pomagalo i traži deseti dio naših prihoda da bi nas poučio pokornosti. Tu ne bi trebalo postavljati pitanja. Stvar je samo u tome hoćemo li to vjerom prihvatiti ili ne. Bogu, zapravo, nije potreban naš novac, ali novac je vrlo dobar učitelj jer brzo privlači našu pozornost.

Različita darovanja tako postaju mjerilom naše vjere. Davanje postaje način življenja. “Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte — govori Jahve nad vojskama — neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov.” (Malahija 3,10) Uobičajeno je mišljenje da što više imamo, više možemo dati. Kršćanska upraviteljska služba uključuje i čimbenik vjere: Što više dajemo, više imamo. Prema temeljnim gospodarskim načelima, to nema nikakvog smisla. Kako u isto vrijeme možete i zadržati novac i dati ga? Mudrost lekcija iz nebeske visoke ekonomije postaje očitom kad shvatimo da nas Bog želi više poučiti o povjerenju u Njega nego o upravljanju novcem. Svjetovno gospodarenje zahtijeva gomilanje svjetovnih dobara. Nebeska ekonomija podrazumijeva gomilanje blaga na Nebu.

“Duh darežljivosti je duh Neba; duh sebičnosti je Sotonin duh. … Kristov križ potiče darežljivost svakog Spasiteljevog sljedbenika. Načelo što je ovdje prikazano jest davati i davati. Ostvareno u dragovoljnosti i dobrim djelima, ovo je pravi plod kršćanskog života. Načelo koje vlada među ljudima u svijetu je uzimati i uzimati, s nadom da će to osigurati sreću; ali sprovedeno do kraja pokazat će da je njegov rod na kraju samo bijeda i smrt.” (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 4, 79.80)

Jeste li se kad igrali glazbenih stolica? Sjetite se kako svaki sudionik u ovoj igri hoda oko stolica bojeći se ostaviti jednu sve dok mu druga nije nadohvat ruke. Svatko se trudi za sebe. I netko uvijek ispadne jer je ostao bez stolice. Bog ne upotrebljava takav sustav. Ne morate hodati naokolo povijenih leđa, spremni da dograbite prvu stolicu na koju naiđete. Ispravite se! Hodajte dostojanstveno i otmjeno. Bog ima mnogo stolica! Igra glazbenih stolica prikazuje ljudsku nesigurnost i strah od siromaštva. Biste li se se bojali ostaviti stolicu koju sada imate ako znate da će biti još mnogo drugih stolica? Bog nije siromašan.

Teško da bilo tko u igri glazbenih stolica može uživati u glazbi. Svi su zaokupljeni samo tim nesretnim stolicama. Božji način dopušta čovjeku da igra igru i istodobno uživa u glazbi. Naučite graciozno ostaviti svoju sadašnju stolicu. Bez žaljenja i okretanja. “Sjetite se Lotove žene.” (Luka 17,32)

Novom kršćaninu desetina može biti veliki ispit. To svakako i jest. Ali kako raste vaša vjera, rast će i vaša darivanja. “Doprinosi koji su se tražili od Izraelaca za vjerske i dobrotvorne svrhe iznosili su cijelu četvrtinu njihove zarade. Zbog tako visokih doprinosa na izvore prihoda moglo se očekivati da će oni osiromašiti narod, ali nasuprot tome, vjerno vršenje ovih uredbi bio je jedan od uvjeta njihova napretka.” (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 441) Bog danas ne traži jednu četvrtinu naših prihoda. Ali sve veći broj naših suvremenika svjedoči da slična vjernost i u današnje vrijeme proizvodi odgovarajući napredak i blagostanje.

Božji plan upraviteljske službe zasnovan je na žrtvi i samoodricanju. Naše obrazovanje obuhvaća i učenje i djelovanje. Nije dovoljno samo se upoznati sa žrtvom Isusa Krista i drugih. Nije dovoljno nuditi duge molitve, a ne nuditi sebe. Sitnišem iz mog džepa ne mogu zamijeniti promjenu srca. Nije bît u novcu. Ne mogu izbjeći samoodricanje kao nastavno pomagalo dok učim o Kristovoj žrtvi. U tome je bît. Davanje može biti način da naučim nešto više o žrtvi. Svojom upraviteljskom službom vi ne činite Bogu uslugu. Žrtva vas podsjeća na vašu pravu potrebu — na Kristovu žrtvu.

Ne obeshrabrujte se ako spomen na žrtvu pokreće u vašem srcu prirodnu odbojnost. Nedavno ste doživjeli novorođenje. Ono nije bilo lako. Čovjek ne želi ostaviti poznatu tamu utrobe na koju je navikao i izići na svjetlost nepoznatog svijeta. Prosječnom čovjeku ne izgleda posebno mudro kad mu kažete da je embrionalni život samo priprema za život koji će uslijediti. Embrij može smatrati da je život u utrobi sve i da osim toga ne može postojati ništa drugo.

“Kad bi, međutim, embrij mogao zaključivati, možda bi rekao sam sebi: ‘Evo, rastu mi ruke. Ali one mi ne trebaju. Ne mogu ih čak ni ispružiti. Zašto li samo rastu? Možda za slijedeći stupanj mog postojanja na kome ću morati njima raditi. Rastu mi i noge pa ih moram držati savijene prema grudima. Zašto li one rastu? Možda slijedi život u većem svijetu u kome ću morati hodati. Razvijaju se i oči, iako sam okružen potpunom tamom i ne trebaju mi. Zašto dobivam oči? Možda će uslijediti svijet svjetlosti i boja.’ Dakle, kad bi embrij mogao razmišljati o svom razvoju, znao bi da postoji život i izvan majčine utrobe, iako ga još nije vidio.” (Richard Wurmbrand, Tortured for Chirst, str. 92)

Sada kad ste se rodili na svijetu svjetlosti i istine, počet ćete pokazivati božansko-ljudske osobine koje su vam dane ponovnim stvaranjem na Božju sliku. Rodovi Duha proizvedeni na ljudskom tlu imaju svoje božanske prethodnike. Dok ste ljubazni prema ljudima, počinjete razumijevati Božju ljubaznost. Dok pokazujete strpljivost, shvaćate nešto od prevelike Božje strpljivosti. Dok volite, sve više možete cijeniti Božju ljubav. Dok dajete, bolje razumijete veličinu Božje darežljivosti.

Želio bih vam reći nešto o Bogu o čemu možda još niste razmišljali. Briga je nešto ljudsko. Ona znači zabrinutost, uznemirenost i napetost. Vezana je ponajprije uz budućnost. Ljudi se rijetko brinu o prošlosti, a previše su zauzeti sadašnjošću da bi se i o njoj brinuli. Bog se ne mora brinuti zbog budućnosti zato što je ona u Njegovim rukama. Zato, što imamo veću vjeru, to ćemo se manje brinuti. Briga je mjerilo vjere koja nam još nedostaje.

Što vas zabrinjava upravo sada? Ozbiljno pitam. To nije teorijsko i retoričko pitanje za neke izmišljene osobe. Vaš automobil. Zabrinjava li vas to? Bojite se da vas više neće moći odvesti od mjesta A do mjesta B. Možda je u pitanju krupan popravak za koji nemate dovoljno novca. Shvatio sam. Dobro! Prvo što biste morali raščistiti jest pitanje vlasništva. Jeste li svoj automobil posvetili Bogu? Jeste li zapisali Njegovo ime kao ime vlasnika u prometnoj dozvoli u svojim mislima? To nije samo vježba uma. Taj automobil jest Božji automobil. I tu ne bi trebalo biti nikakvih ograničenja. Vi se trebate bezuvjetno predati Bogu.

Tako, zar se već ne osjećate bolje? Ta gomila željeza sada je Božji problem. Što će Bog učiniti s njom? Bogu je najprije potrebna odgovorna osoba koja će voditi brigu o Njegovom automobilu. Znate li gdje bi je mogao naći? Dobro, dobili ste taj posao. Bog želi da Njegov automobil bude čist. Održavajte stoga Božji automobil poslušno i vrijedno. Redovito mu mijenjajte ulje i filtre. Vozite ga pažljivo. Poštujte sva prometna pravila. Koristite Božji automobil za službu Bogu. Zbog Božje velikodušnosti možete se služiti automobilom i za vaše osobne potrebe.

Jedino što ne trebate jest brinuti se o Božjem automobilu. Bog točno zna kada i gdje će se Njegov automobil pokvariti. Sigurno se neće stalno kvariti. Zato se mirne duše služite njime. Nije potrebno da vjerujete u automobil ako vjerujete u Boga.

Kad jednom dođe vrijeme da se Božji automobil pokvari, ne zaboravite čiji je to auto! Bog je uvijek imao dovoljno vremena da smisli kako riješiti poteškoće. On je svjestan problema i neugodnosti koji nam predstoje. Budite stoga sigurni da će i vas i vaše putnike On svojom ljubavlju sačuvati i zakazati sastanak sebi na slavu. Novac koji vam je potreban uvijek će se naći. Sve će biti u redu. Zato se prestanite brinuti!

Povjerite sav svoj novac Bogu. Molim vas, nemojte me pogrešno shvatiti! Nisam rekao da date sav novac crkvi. Rekao sam: Bogu. I kao što vam On dopušta da koristite Njegov automobil, dopustit će vam i da koristite Njegov novac.

Možda je u vašoj kući tijekom godina bilo i svađe zbog novca. Ako su svi u obitelji složni da predate novac Bogu, morat ćete naći neki drugi razlog za rasprave. Prvo, kao upravitelju Božjeg novca, ocu neće pripadati dužnost psa čuvara koji stalno zavija zbog troškova i izdataka. Svaki član obitelji podjednako je odgovoran za ekonomično trošenje Božjeg novca. Zar vam ovo ne zvuči dobro?

Bog će vas najvjerojatnije održati siromašnima. Bar tijekom nekog vremena. Potrebno Mu je određeno vrijeme da vašu obitelj nauči kako da budete dobri upravitelji. Ali budite sigurni da će vaše potrebe biti zadovoljene. “A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu.” (Filipljanima 4,19)

Načelo upraviteljske službe vrlo je jednostavno: Što više predate Bogu od onoga što imate, manje se trebate brinuti i istodobno vam Bog može povjeriti više. Abraham je bio jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Dakle, nije nemoguće bogatome ući u kraljevstvo nebesko; ali tek kad nauči pouke upraviteljske službe.

“Kad upravljanje poslovima što ih moramo obavljati uzimamo potpuno u svoje ruke i računamo na uspjeh oslanjajući se na svoju mudrost, preuzimamo teret koji nam Bog nije dao i pokušavamo ga nositi bez Njegove pomoći. Preuzimamo na sebe odgovornost koja pripada Bogu i tako se zapravo stavljamo na Njegovo mjesto. Možda ćemo imati probleme, prolaziti kroz opasnosti i doživljavati gubitak; sigurno je da će nas to snaći. Ali ako stvarno vjerujemo da nas Bog ljubi i da nam želi dobro, prestat ćemo se brinuti o budućnosti. Imat ćemo povjerenje u Boga kao dijete u svog voljenog oca. Tada će nestati naših muka i nevolja jer će se naša volja sjediniti s Božjom voljom.” (Ellen G. White, Sons and Daughters of God, str. 119)

Živite u jadnom svijetu, ali ne morate zato vi biti jadni. “Okolnosti ne smiju izrazito utjecati na iskustvo duše. Duh koji gajimo daje boju svim našim postupcima. Čovjeka koji je u miru s Bogom i s bližnjima ništa ne može učiniti jadnim.” (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 5, str. 448) Možete imati potpuno povjerenje u Boga. Nećete morati zauvijek živjeti ovako. Kraj se približava, Isus dolazi. Nagomilana ljudska bijeda uskoro će izazvati božansku intervenciju. Uskoro će se ostvariti kraj velike borbe. “Veliki je sukob završen. Grijeha i grešnika više nema. Cijeli je svemir čist. Bilo neizmjerna svemira kuca istim otkucajem sklada i radosti. Od Njega koji je sve stvorio teče život, svjetlost i radost kroz prostranstva beskrajnog svemira. Od najmanjeg atoma do najvećeg svijeta, sve — živo i neživo, u svojoj nepomućenoj ljepoti i savršenoj radosti objavljuje da je Bog ljubav.” (Ellen G. White, Velika borba, Zagreb 2010., str. 536)

Dick Jewett

Podijeli