“Meni najmanjemu od najmanjega među svima svetima dana je ova milost: da poganima navijestim neistraživo Kristovo bogatstvo.” (Efežanima 3,8)
Ako se obilje Božje milosti ne izlijeva na čovjeka, onda se to ne može pripisati nekom ograničenju koje je postavio Bog. Kad bi svi željeli primiti silu Svetoga Duha, svi bi njome bili ispunjeni.
Prednost je svake duše da postane živi kanal preko kojega će Bog izlijevati na svijet blago svoje milosti, nedokučivo bogatstvo Kristovo. Ništa Krist ne želi toliko koliko ljudska oruđa kojima će svijetu objaviti svoj karakter i svoj Duh. Ništa svijetu nije potrebnije od Spasiteljeve ljubavi koja će se pokazati preko ljudi. Cijelo Nebo čeka na žive kanale preko kojih će sveto ulje donositi radost i blagoslov ljudskom srcu. (Isusove usporedbe, str. 288)
“Ali Bog koji je bogat miolsrđem — iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio — nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristim oživi … s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu, da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu.” (Efežanima 2,4-7)
To su bile riječi kojima je ostarjeli Pavao, “sužanj Isusa Krista”, pišući iz svoje tamničke ćelije u Rimu, pokušavao svojoj braći prikazati ono što je smatrao da jezik nije u stanju potpuno izraziti, “neistraživo Kristovo bogatstvo”, riznice milosti besplatno ponuđene palim sinovima čovječjim. (5T 730)
Kad vam duša bude čeznula za Bogom, naći ćete sve više i više neistraživih blaga Njegove milosti. Kad budete razmišljali o ovom blagu, ono će postati vaše pa ćete otkriti zasluge Spasiteljeve žrtve, zaštitu Njegove pravednosti, puninu Njegove mudrosti i Njegovu moć da vas izvede pred Oca “bez ljage i mane” (2. Petrova 3,14). (Djela apostolska, str. 357)