Nema izgovora za grijeh

“Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti.” (Psalam 106,32.33)
“Da su Mojsije i Aron imali visoko mišljenje o sebi ili da su popuštali strastima usprkos božanskom upozorenju i ukoru, njihova bi krivnja bila daleko veća. Ali njih se nije moglo optužiti za samovoljan i planiran grijeh, oni su popustili pred iznenadnom kušnjom i odmah se iz srca pokajali. Gospodin je prihvatio njihovo pokajanje, premda zbog štete koju je njihov grijeh mogao nanijeti narodu On nije mogao povući kaznu za grijeh. … Bog je oprostio narodu veće prijestupe, ali nije mogao jednako postupati prema grijehu vođa kao i onih koji su bili vođeni. Bog je uzvisio Mojsija više nego bilo kojeg drugog čovjeka na zemlji. … Činjenica da je Mojsije primio veliko svjetlo i znanje učinilo je njegov grijeh težim. Vjernost u prošlosti ne može iskupiti jedan pogrešan čin. Što je veća svjetlost i prednosti koje čovjek prima, veća je odgovornost, veći je njegov prijestup, a kazna oštrija. Mojsije nije u očima ljudi učinio veliki grijeh. … Ali ako je Bog tako oštro postupio prema grijehu svojeg najvjernijeg i najpoštovanijeg sluge, On ga neće opravdati ni u drugima. … Svi pobožni imaju najsvetiju obvezu da čuvaju svoj duh i vladaju sobom i u najvećim kušnjama. Teret koji je Mojsije nosio bio je vrlo velik. Malo će ljudi ikada biti tako oštro iskušano kao što je on bio, a ipak se nije moglo dopustiti da to bude izgovor za grijeh. Bog se pobrinuo za svoj narod i ako se oslanja na Njegovu silu, on nikada neće postati žrtva okolnosti. Najsnažnije kušnje ne mogu biti izgovor za grijeh. Bez obzira kako je velik pritisak kušnje na dušu, prijestup je uvijek naš vlastiti čin. Ni zemlja ni pakao nemaju vlast prisiliti nikoga da čini zlo. Sotona napada naše slabe točke, ali mi ne moramo biti pobijeđeni. Bez obzira na to kako su oštri ili neočekivani napadi, Bog je osigurao pomoć i Njegovom silom mi možemo pobijediti.” (Patrijarsi i proroci, str. 347—349)