Nesigurne ulice

“Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. … A onda im reče: ‘Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete…’” (Postanak 19,1.2)
“Lot, Abrahamov nećak, iako se nastanio u Sodomi, bio je ispunjen patrijarhovim duhom ljubaznosti i gostoljubivosti. Vidjevši uvečer dva stranca na gradskim vratima i znajući da će sigurno biti izloženi opasnostima u bezbožnom gradu, Lot ih je uporno pozivao u svoj dom. Pritom nije mislio na opasnost kojoj će izložiti sebe i svoju obitelj. Dio njegovog životnog zadatka bio je da štiti ugrožene i da se brine o beskućnicima, a ljubaznošću ukazanoj dvojici nepoznatih putnika doveo je anđele u svoj dom. Oni koje je on htio zaštititi, zaštitili su njega. On ih je uvečer radi sigurnosti poveo u svoj dom; u zoru su oni njega i njegovu obitelj izveli radi sigurnosti iz osuđenog grada.” (Testimonies for the Church, sv. 6, str. 342) “Lot nije znao njihovu istinsku narav, ali ljubaznost i gostoljubivost bile su njegove navike, dio njegove vjere — pouke što ih je naučio iz Abrahamovog primjera. Da nije njegovao duh ljubaznosti, on bi, zajedno sa Sodomom, bio prepušten uništenju. Zatvarajući vrata strancima, mnogi domovi su zatvorili vrata Božjim vjesnicima koji bi tom domu donijeli blagoslov, nadu i mir. Svako djelo u životu, naoko malo, utječe na dobro ili zlo. Vjernost ili nemarnost u naizgled malim dužnostima mogu otvoriti vrata najbogatijim blagoslovima i najvećim nesrećama u životu. Male stvari provjeravaju karakter. Bog se raduje malim, nehinjenih djelima svakidašnjeg odricanja, učinjenim iz radosna, dragovoljna srca. Mi ne trebamo živjeti samo za sebe, već i za druge. Svoj život možemo učiniti blagoslovom jedino samoodricanjem, njegujući duh ljubaznosti i pomaganja. Mala djela, mala, jednostavna djela ljubaznosti uvelike pridonose životnoj sreći, a njihovo zanemarivanje ljudskoj bijedi.” (Patrijarsi i proroci, str. 125)