“Tko će mi od vas dokazati neki grijeh? Ako vam objavljujem istinu, zašto mi ne vjerujete?” (Ivan 8,46)
Od propasti Jeruzalema Isusove su se misli usmjerile jednom još značajnijem sudu. U uništenju nepokajana grada vidio je znamenje konačnog uništenja koje će doći na svijet. Rekao je: “Tada će se dovikivati gorama: ‘Padnite na nas!’ a brežuljcima: ‘Pokrijte nas!’ Ako se, dakle, tako radi sa zelenim drvetom, što će biti sa suhim?” (Luka 23,30.31) Živim, zelenim drvetom, Isus je prikazao sebe, nevinog Otkupitelja. Bog je dopustio da Njegov gnjev zbog prijestupa padne na Njegovog ljubljenog Sina. Isus je zbog ljudskih grijeha trebao biti raspet. Kakve će tada patnje snositi grešnik koji i dalje nastavi griješiti? Svi nepokajani i nevjerni iskusit će takvu žalost i bijedu kakvu jezik ne može izraziti.
Mnogi iz mnoštva što je pratilo Spasitelja do Golgote, dočekali su Ga radosnim hvalospjevima i mahanjem palminim grančicama kad je svečano ujahao u Jeruzalem. Ali s mnogih usana koje su tada oduševljeno klicale Njemu u slavu, jer su to svi činili, sad se razlijegao uzvik: “Raspni ga, raspni!” Kad je Isus ujahao u Jeruzalem, nade učenika bile su na vrhuncu. Okupljali su se oko svog Učitelja, smatrajući velikom čašću povezanost s Njim. Sada, u Njegovu poniženju, izdaleka su Ga pratili. Bili su shrvani bolju i skršeni u svojim iznevjerenim nadama. Kako su se obistinile Isusove riječi: “Svi ćete se vi još noćas zbog mene pokolebati, jer je pisano: ‘Udarit ću pastira, i stado će se razbjeći.’” (Matej 26,31)
Stigavši na gubilište, zarobljenike su vezali uz oruđa za mučenje. Dva razbojnika su se otimala iz ruku onih koji su ih polagali na križ; ali Isus se nije opirao. Isusova majka oslanjajući se na Ivana, ljubljenog učenika, išla je stopama svog Sina do Golgote. Vidjela Ga je kako se onesvijestio pod težinom križa i čeznula da pridrži Njegovu ranjenu glavu i obriše to čelo koje se nekad oslanjalo na njezine grudi. Ali joj ova tužna prednost nije bila pružena. Zajedno s učenicima još je uvijek gajila nadu da će Isus pokazati svoju silu i osloboditi se svojih neprijatelja. Klonula srca sjećala se Njegovih riječi kojima je proricao svaki od prizora koji su se sad odigravali. (Isusov život, str. 617,618)
Za razmišljanje: Kako se ophodim prema onima koje volim kada me povrijede?