Nikakva kušnja nije mogla navesti Spasitelja da sagriješi

“Za Sina, naprotiv, veli: Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno, i: Žezlo je pravde žezlo tvoga kraljevskog dostojanstva.” (Hebrejima 1,8)
Krist je u pustinji trpio kušnje koje nadilaze ljudsku moć razumijevanja. Tu se On neposredno suočio s prepredenošću Sotone, palog anđela. Neprijatelj je Spasitelju pristupio na isti način kao Adamu i Evi u Edenu. Počeo je s osporavanjem Kristovog suvereniteta. Ako si Ti Božji Sin, rekao je, dokaži mi to. … Sotona je dobro znao tko je Krist, jer kad je Spasitelj otišao u gadarski kraj, zli duhovi koji su opsjeli dva bijesna muškarca, povikali su: “Što hoćeš od nas, Sine Božji? Jesi li došao ovamo da nas mučiš prije vremena?” (Matej 8,29) Dok je Krist prolazio provjeru kao drugi Adam, ljepota Njegovog karaktera isijavala je iz ljudskog obličja kojim je bio zaogrnut. U Njegovoj ljudskoj naravi Sotona je mogao sagledati slavu i čistoću Svetoga s kojim se družio u nebeskim dvorovima. Dok je promatrao Krista, u njegovom umu javila se slika njega samog kakav je tada bio. U to vrijeme on je posjedovao ljepotu i svetost. Želja za samouzvišenjem navela ga je da teži za višim položajem od onoga koji je zauzimao Krist. Ali nije uspio u tome. Hoće li sada, kada je Krist preuzeo na sebe oslabljenu ljudsku narav, uspjeti ostvariti svoje planove? Znao je da bi svijet u potpunosti pao pod njegovu vlast samo kad bi uspio navesti Krista da odustane od vjernosti Ocu makar u najmanjoj pojedinosti. Tada bi mogao vladati kao što samo on u svojoj izmijenjenoj duhovnoj naravi može vladati. Ali Onaj koga je Sotona pokušao nadjačati bio je Gospodar Neba i svi kušačevi napori bili su uzaludni. Kada je uvidio da neće pobijediti, u njemu se rasplamsala žestoka mržnja. … Tada je Sotona poveo Krista na vrh hrama i rekao Mu da se baci dolje. … Pokušao Ga je navesti da se prepusti grijehu ohole samouvjerenosti podsjećajući Ga na službu anđela. Ali nikakva kušnja nije mogla navesti Spasitelja da prihvati izazov kušača. … Neprijatelj je imao moć da Krista vodi kamo god je htio, jer vidimo da Ga je potom odveo na vrlo visoku planinu odakle Mu je pokazao sva svjetska kraljevstva i njihovu slavu. … A onda je slava zasjala kroz ljudsku narav i pali anđeli su pred sobom ugledali proslavljenoga Krista kako govori: “Odstupi, sotono!” (Matej 4,10) … Kao zapovjednik nebeske vojske, Krist je naviknuo da Mu anđeli služe. U bilo kojem trenutku Njegovog života na Zemlji, On je mogao zatražiti od Oca da Mu pošalje dvanaest legiona anđela. Ali nikakva nagodba, nikakva kušnja da upotrijebi svoje božanske prednosti nije Ga mogla navesti da odstupi od staze na koju Ga je Bog postavio. (Letter 7, 1900.)