Ništa nije previše dragocjeno

28. 10. 2017.

“Jer ljubav Kristova nagoni nas.” (2. Korinćanima 5,14 — Šarić)
“Krist se radovao zbog ozbiljne Marijine želje da izvrši volju svojega Gospodina. Prihvatio je bogatstvo čistih osjećaja koje Njegovi učenici nisu i ne bi razumjeli. Ova Marijina želja da učini službu za svojega Gospodina imala je veću vrijednost za Krista od svih skupocjenih ulja na svijetu, zato što je izražavala njezino uvažavanje Spasitelja svijeta. Nagonila ju je Kristova ljubav. Neusporedivo savršenstvo Kristovog karaktera ispunjavalo je njezinu dušu. Ta mirisna pomast bila je simbol njezina srca. To je bio vanjski izraz ljubavi napajane nebeskim potocima sve dok se nije izlila. Marijino djelo bilo je pouka koja je učenicima trebala pokazati da bi Kristu bio ugodan izraz njihove ljubavi. On je njima bio sve i oni nisu razumjeli da će im uskoro biti uskraćena Njegova nazočnost, da Mu uskoro neće moći pokloniti nijedan dar svoje zahvalnosti za Njegovu veliku ljubav. Kristovu usamljenost, Njegovu odvojenost od nebeskih dvorova i život među ljudima učenici nisu nikada shvaćali ili cijenili kao što bi trebalo. … Njihova naknadna spoznaja pružila im je pravi uvid o tome što su sve mogli učiniti za Isusa da su pokazali ljubav i zahvalnost srca. … Kad Isus više nije bio s njima … počeli su uviđati kako su Mu mogli pokazati pažnju koja bi donijela radost Njegovom srcu. Nisu više okrivljavali Mariju, već sebe. O kad bi mogli povući svoje prigovore, spominjanje siromašnih kao vrednijih da prime dar nego Krist! Osjećali su žestok samoprijekor dok su ranjeno tijelo svojega Gospodina skidali s križa. Ista potreba vidi se danas i u našem svijetu. Malo ljudi pravilno cijeni što je sve Krist učinio za njih. Kad bi to činili, izrazili bi veliku ljubav poput Marije i bilo bi obilje mirisnih pomazanja. Skupocjena mirisna pomast ne bi se smatrala propalom. Ništa se ne bi smatralo previše dragocjenim da se pokloni Kristu, nikakvo samoodricanje i samopožrtvovnost previše velikima da se podnesu zbog Njega.” (Isusov život, str. 460,461)