Jutarnji stih

Ništa nije tako dragocjeno

“Vjerom je Abraham, kad je bio stavljen na kušnju, prinio Izaka, i taj koji je jedinorođenca prinosio bio je onaj koji je primio obećanje. … Mislio je da Bog može i mrtvace uskrisivati.” (Hebrejima 11,17-19)
“Bog je pozvao Abrahama da bude otac vjernih, a njegov je život stajao kao primjer vjere budućim naraštajima. Ali ova vjera nije bila savršena. On je pokazao nepovjerenje u Boga kad je prikrio činjenicu da je Sara njegova žena i ponovno svojim brakom s Hagarom. Da bi dosegao najviše mjerilo, Bog ga je podvrgnuo drugom ispitu, jednom od najtežih kojima je čovjek bio izložen.” (Patrijarsi i proroci, str. 116) “Bog mu se obratio: ‘Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš … pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu.’ Srce ovog starca stegnulo se od užasa. Gubitak tog sina zbog bolesti ili nesretnog slučaja slomio bi srce nježnog oca, bol bi pognula njegovu sijedu glavu; ali njemu je bilo rečeno da krv toga sina prolije svojom rukom! Sve mu je to izgledalo užasno i nemoguće. Ipak, Bog mu je dao nalog i Njegovu je riječ morao poslušati. Abraham je bio u visokim godinama, ali ga to nije oslobodilo dužnosti. Sve je prihvatio vjerom i u nijemoj agoniji uzeo je dijete za ruku, dijete koje je krasila ljepota, zdravlje i mladost, i odlučio poslušati Božju riječ. … Abraham se nije zaustavljao pitajući se kako će se Božje obećanje ispuniti ako Izak bude žrtvovan. Nije zastajao da se prepire sa svojim bolnim srcem, već je odlučio izvršiti božansku zapovijed do samog kraja, dok mu, baš u trenutku kada je nož trebao zariti u drhtavo tijelo svoga djeteta, nije došla riječ: ‘Ne spuštaj ruku na dječaka. … Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.’” (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 144,145) “Ovaj čin Abrahamove vjere zabilježen je radi nas. Pruža nam značajnu pouku o povjerenju u Božje zahtjeve, koliko god oni bili neposredni i oštri; i djecu uči savršenoj pokornosti svojim roditeljima i Bogu. Abrahamova poslušnost uči nas da ništa nije toliko dragocjeno da to ne bismo dali Bogu.” (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 368)


Komentiraj