“Reče mu nato Isus: ‘Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on Abrahamov sin.’” (Luka 19,9)
Ulice su bile zakrčene pa Zakej, koji je bio niskog rasta, nije mogao ništa vidjeti preko glava drugih ljudi. Nitko ga nije želio propustiti, pa se tako trčeći malo ispred mnoštva do jedne razgranate divlje smokve koja se nadvila nad putom, bogati ubirač poreza popeo i sjeo između grana, odakle je mogao promatrati povorku koja je prolazila ispod smokve. Gomila se približila i prolazila, a Zakej je željnim pogledom tražio lik Onoga za kim je čeznuo.
Pored bučnog negodovanja svećenika i rabina i uzvika dobrodošlice mnoštva, ova je neizgovorena želja starješine carinika progovorila Isusovom srcu. Iznenada, upravo ispod smokve, skupina je zastala. Oni koji su išli prvi i oni koji su išli posljednji zaustavili su se, a pogled Onoga koji čita um podigao se gore. Gotovo sumnjajući u svoja osjetila, čovjek na drvetu čuo je riječi: “Zakeju, siđi brzo, treba da se danas zadržim u tvojoj kući.”
Mnoštvo je načinilo prolaz i Zakej, hodajući kao u snu, krenuo je k svom domu. Međutim, rabini su to promatrali namrštenih lica i gunđali od nezadovoljstva, i rugali se što je “svratio … u kuću jednog grešnika“.
Zakej je bio zaprepašten, zapanjen i zanijemio zbog Kristove ljubavi i ljubaznosti u kojoj se spustio do njega tako nedostojnog. Sad su ljubav i vjernost prema novopronađenom Učitelju otpečatile njegove usne. On će javno izreći svoje priznanje i kajanje.
U nazočnosti mnoštva “Zakej stade te reče Gospodinu: ‘Evo, polovicu svog imanja, Gospodine, dat ću siromasima. I ako sam koga u čemu prevario, vratit ću četverostruko.’”
“Reče mu nato Isus: ‘Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on Abrahamov sin.’” (Isusov život, str. 451,452)
Za razmišljanje: Tijekom svoje zemaljske službe Isus je čuo vapaje ljudskog srca usred vreve svakidašnjeg života. Pokreću li moje potrebe Isusovo srce? Tražim li Ga uvjeren da će me čuti?
Preporučujemo:
