“Odgovori mu Isus: ‘Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je.’” (Ivan 3,5.6)
Nikakav ljudski izum ne može pronaći lijek za grešnu dušu. … Izvor u srcu mora biti očišćen, da bi i potok postao čist. Onaj tko pokušava dosegnuti Nebo svojim vlastitim djelima, držanjem Zakona, pokušava nemoguće. Nema sigurnosti za onoga tko posjeduje samo legalističku religiju i obličje pobožnosti. Kršćanski život nije preinačivanje ili poboljšavanje staroga, već preobražaj naravi. To znači umiranje svome “ja” i grijehu i potpuno novi život. Ova se promjena može provesti samo uspješnim djelovanjem Duha Svetoga. …
Vjetar se čuje u granama drveća, izazivajući šuštanje lišća i cvjetova; ali je ipak nevidljiv i nitko ne zna odakle dolazi i kamo ide. Tako je i s radom Duha Svetoga u srcu. Novorođenje se ne može bolje objasniti nego kretanjem vjetra. Netko možda ne može točno odrediti vrijeme i mjesto, ili utvrditi sve okolnosti svojega obraćenja, ali to nije dokaz da je on neobraćen. Silom koja je isto tako nevidljiva kao i vjetar, Krist neprekidno radi na srcu. Malo-pomalo, možda nesvjesno za onoga tko ih prima, nastaju dojmovi koji privlače dušu Kristu. Oni se mogu primiti razmišljanjem o Njemu, čitanjem Svetoga pisma ili slušanjem riječi živog propovjednika. A onda odjednom, kada Duh uputi izravan poziv, duša se radosno predaje Isusu. … Početak otkupljenja ovdje možemo spoznati osobnim iskustvom. (Isusov život, str. 126,127)