Nedavno je jedna zabrinuta majka izrazila svoju nedoumicu i postavila nam pitanje: “Godinama nismo imali televizor, a sada kad smo ga kupili zabrinuta sam da moj muž i djeca gledaju previše televizije. Sjedenje ispred televizijskog ekrana čini mi se nezdravim. Imate li kakav savjet?”
Zapravo, pitanje ove brižne majke otvara nekoliko tema, i sve su nam kao kršćanima i roditeljima vrlo važne. Zabrinutost u vezi s medijima usmjereno je na nekoliko područja. Jedno je sadržaj, drugo je vremenski čimbenik, a treće je način na koji se mediji uvlače u naše živote i remete obiteljske odnose. Govorit ćemo o ovim područjima, a zatim — kao i uvijek — prepustiti odluku i težak izbor svakom pojedincu.
Sadržaj koji nudi televizija je toliko raznolik da je teško dati sveobuhvatan zaključak. Svakom tko pogleda uzorak bilo kojeg televizijskog programa odmah je jasno da se neprestano poslužuju seksualni sadržaji, nasilje i moralno vrlo upitne situacije, i to na vrlo uzbudljiv i otvoren način. Dakako, dostupni su i dokumentarni, obrazovni te informativni programi, ali trebaju se pomnjivo tražiti i birati. Ubrzani način vizualnog izlaganja suvremene televizije prelazi s jedne slike na drugu, što za posljedicu ima skraćivanje sposobnosti usredotočivanja i opće pozornosti današnjih mladih. Ono čime hranimo oči utječe na naš mozak, a nedavna istraživanja moždane sposobnosti ukazuju na to da se sukladno tome kako hranimo mozak izgrađuju nove neuralne veze i mreže.
Vrijeme provedeno ispred televizora povezano je s povećanjem pretilosti, zbog neaktivnosti i sindroma “vreće krumpira na kauču”. Anders Grøntved i Frank B. Hu napisali su članak, objavljen 15. lipnja 2011. u znanstvenom časopisu Journal of the American Medical Association, koji nagovješćuje izravnu linearnu povezanost dijabetesa drugog tipa, smrtonosnih srčanih napada i općenite razine smrtnosti — s vremenom provedenim u svakodnevnom gledanju televizije. Čimbenik nije samo neaktivnost, već i hrana koja se tijekom gledanja programa jede u pretjeranoj količini i obično sadrži visoku razinu masnoća, soli i kalorija.
Procjenjuje se da ljudi u pojedinim zemljama provedu otprilike četrdeset do pedeset posto slobodnog vremena u gledanju televizije. To znači da je gledanje televizije kod velikog dijela ljudi treća najčešća aktivnost, odmah iza posla i spavanja. Takve brojke nam govore da ljudi u Europi i Australiji gledaju televiziju otprilike tri i pol do četiri sata dnevno, a da se u Sjedinjenim Američkim Državama prosječan broj sati procjenjuje na pet sati dnevno.
Treće područje zabrinutosti — iako smo sigurni da ih je i mnogo više — jest remećenje obiteljskih odnosa. Toliko mnogo muškaraca i žena postali su “e-pustinjaci” (elektronički pustinjaci), živeći u izolaciji — s katastrofalnim posljedicama za njihove odnose.
Najsnažnija zaštitna mjera protiv rizičnih ponašanja povezanih sa zlouporabom droge i samoponižavajućim aktivnostima jest oblikovati snažne, povjerljive odnose s našom djecom. Koliko mnogo mladih je lišeno ovih odnosa zbog roditelja koji se udubljuju u surfanje internetom ili gledanje omiljenih televizijskih programa? Neka djeca su postavljena da “vegetiraju” ispred “kutije za idiote” — zamjenske dadilje.
Uzaludno je gunđati protiv suvremene tehnologije; mnogo je važnije da njome gospodarimo i koristimo njezine pozitivne potencijale, istodobno izbjegavajući njezine zamke.
Preporučamo da vrlo pažljivo birate sadržaj, da ograničite vrijeme provedeno u gledanju televizije te da planirate i provodite ugodno obiteljsko druženje. Tako ćete ne samo smanjiti rizik od pretilosti, već i potaknuti smislene međuodnose koji će iznjedriti čitav životni vijek blagoslova za vas i vašu obitelj.
Urbanizacija društva dovela je do većeg oslanjanja na televiziju i internet. Poteškoće sa zarađivanjem i plaćanjem za tehnologiju koja neprestano napreduje uvukla je mnoge od nas u utrku i natjecanje u nabavi najnovijih gadgeta ili mobitela. Vjerojatno bismo trebali imati “elektronsko zamračenje” svakog dana, odvajajući posvećeno i nepovredivo vrijeme za obitelj.
Spomenuta majka je u pravu što je zabrinuta, ali obitelj mora zajednički donijeti odluke i načiniti predah od televizije (i interneta) te to vrijeme učiniti najdragocjenijim i najljepšim razdobljem dana.
Allan R. Handysides i Peter N. Landless