“Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom.” (Rimljanima 6,4)
Obred krštenja i večere Gospodnje dva su veličanstvena stupa. Na tim obredima Krist je ispisao ime pravog Boga. Krist je krštenje učinio znakom stupanja u svoje duhovno kraljevstvo. Postavio je uvjet koji moraju ispuniti svi koji žele biti priznati kao oni koji se podčinjavaju autoritetu Oca, Sina i Svetoga Duha. Prije nego što u crkvi nađe svoj dom, prije nego što prijeđe preko praga duhovnog Božjeg kraljevstva, čovjek mora primiti pečat božanskog imena: “Jahve, Pravda naša”. (Jeremija 23,6)
Krštenje je najsvečanije odricanje od svijeta. Oni koji su kršteni u trostruko ime Oca, Sina i Svetoga Duha izjavljuju javno da su se odrekli službe Sotoni i postali članovi kraljevske obitelji, djeca nebeskog Kralja. Oni su se pokorili zapovijedi: “Zato iziđite između njih i odvojite se! Ne dotičite se ničega nečista.” Na njima se ispunilo obećanje: “Ja ću vam biti Otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin, Svemogući.” (2. Korinćanima 6,17.18)
Onima koji primaju istinu treba objasniti načela kršćanskog življenja. Na samo njihovo ispovijedanje vjere nitko se ne može osloniti kao na dokaz da oni imaju spasonosnu vezu s Kristom. Nije dovoljno samo reći: “Vjerujem”, nego treba živjeti prema istini. Našu zajednicu s Bogom dokazat ćemo pokoravajući se Njegovoj volji u svojim riječima, postupcima i karakteru. Kad se netko odrekne grijeha, koji je prijestup Zakona, njegov će se život u savršenoj poslušnosti prilagoditi Zakonu. To je djelo Svetoga Duha. Svjetlost brižljivo proučavane Božje riječi, glas savjesti, djelovanje Duha, sve u srcu to rađa iskrenu ljubav prema Kristu koji je dao sebe na žrtvu da bi iskupio cijelog čovjeka — tijelo, dušu i duh. A ljubav se očituje poslušnošću. Pokazat će se jasna i očita granica između onih koji ljube Boga i drže Njegove Zapovijedi, i onih koji Ga ne ljube i koji preziru Njegove propise.
Vjerni kršćani i kršćanke trebaju svim silama nastojati dovesti obraćenu dušu do pravilne spoznaje pravde u Isusu Kristu. Oni ne smiju zanemariti vjerne, brižne i ljubazne upute koje su tako važne za novoobraćene, kako njihov rad ne bi bio polovičan. Posebno prvo iskustvo treba biti ispravno. Svojim druženjem s onima koji ljube Boga i boje Ga se, oni će primiti snagu. (Testimonies for the Church, sv. 6, str. 91—93)