„Dao sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih vama.“ (Ivan 13,15)
Simboli Gospodnjeg doma jednostavni su i lako razumljivi, a istina koju oni prikazuju ima za nas najdublje značenje. Uspostavljajući obrednu službu koja treba zamijeniti Pashu, Krist je svojoj Crkvi ostavio spomenik svoje velike žrtve za grešnike. Rekao je: „Ovo činite meni za spomen!“ To je bila prekretnica između dvaju sustava i njihova dva velika blagdana. Jedan se trebao zauvijek ugasiti, a drugi, koji je On upravo uspostavio, zauzeti njegovo mjesto kroz sva vremena kao uspomena na Njegovu smrt. …
Zajedno s ostalim učenicima, i Juda je sudjelovao u blagovanju kruha i vina koji su simbolički prikazivali tijelo i krv Isusa Krista. Ovo je bio posljednji put da je Juda bio prisutan među Dvanaestoricom; ali da bi se Pismo moglo ispuniti, on je napustio obredni stol, Kristov posljednji poklon svojim učenicima, i otišao dovršiti čin izdaje. …
Božja djeca trebaju imati na umu da se Bog nalazi u svetoj blizini kada god se obavlja služba pranja nogu. …
Cilj je ove službe da prizove u sjećanje poniznost našega Gospodina i pouke koje je dao perući noge svojim učenicima. Mi smo skloni uzdizati sebe mnogo više od svoje braće i sestara, raditi za sebe, služiti sebi, tražiti za sebe najviša mjesta; a vrlo često se pojavljuju zla sumnjičenja i ogorčenje oko beznačajnih sitnica. Ovaj obred, koji prethodi Gospodnjoj večeri, treba raščistiti te prijepore, osloboditi nas naše sebičnosti, spustiti nas s naših štula samouzvišenja do poniznosti duha koja će nas navesti da jedni drugima operemo noge. …
Obred pranja nogu Krist nam je posebno odredio, i tom prigodom prisutan je Sveti Duh koji potvrđuje i zapečaćuje ovaj obred. On je tu da osvjedoči i omekša srca. On približava vjernike jedne drugima i čini da postanu jedno srce i jedna duša. Oni osjećaju da je Krist doista prisutan i da uklanja sve smeće koje se nagomilalo i koje odvaja srca Božje djece od Njega. (Review and Herald, 22. lipnja 1897.)