Jutarnji stih

Od groba do slave

“Tada zamolih milost u Jahve: ‘Gospodine moj, … Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu blaženu zemlju preko Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!’ Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije uslišao. ‘Dosta — reče mi Jahve — ne govori mi više o tom!’” (Ponovljeni zakon 3,23-26)
“Sve dok nisu protumačene u Kristovoj žrtvi, Božja pravda i ljubav nikada nisu bile očitije iznesene nego u Njegovom postupanju s Mojsijem. Bog je spriječio Mojsija da uđe u Kanaan da bi iznio pouku koja nikada ne smije biti zaboravljena, da On zahtijeva strogu poslušnost i da se ljudi moraju čuvati da ne prisvoje slavu koja pripada njihovom Stvoritelju. On nije mogao ispuniti Mojsijevu molitvu da uđe u Izraelovu baštinu, ali nije zaboravio ili odbacio svojega slugu. Bog nebeski razumio je patnje koje je Mojsije pretrpio. On je zamijetio svaki čin vjerne službe tijekom dugih godina sukoba i kušnji. Bog je na vrhu Pisge pozvao Mojsija u baštinu koja je bezgranično slavnija od zemaljskog Kanaana. Mojsije je bio prisutan na Gori preobraženja s Ilijom koji je također bio uznesen. Otac ih je poslao kao vjesnike svjetlosti i slave Njegovom Sinu. Tako je Mojsijeva molitva, izrečena stoljećima ranije, bila najposlije ispunjena. On je stajao na ‘blaženoj zemlji’ s baštinom svojeg naroda, svjedočeći o Onome u kome su se nalazila sva Izraelova obećanja. … Mojsije je bio predslika Krista. … Bog je smatrao prikladnim da poduči Mojsija u školi patnje i siromaštva prije nego što će biti spreman povesti izraelski narod u zemaljski Kanaan. Božji Izrael na putu u nebeski Kanaan ima Zapovjednika kojemu ne treba ljudska poduka da bi Ga pripremila za zadaću božanskog vođe. Ipak, On je usavršen u patnjama, ‘da patnjama učini savršenim vođu njihova spasenja’ (Hebrejima 2,10.18). Naš Otkupitelj nije pokazao ljudske slabosti ili nesavršenstvo, a ipak je umro da bi nama omogućio ulazak u Obećanu Zemlju. ‘I Mojsije je, istina, bio vjeran u svoj kući Božjoj u svojstvu sluge, da svjedoči za ono što je Bog imao objaviti, dok je Krist vjeran u svojstvu Sina i stoji nad kućom Božjom. A njegova smo kuća mi, ako čvrsto sačuvamo (do kraja) pouzdanje i slavni ponos nade.’ (Hebrejima 3,5.6)” (Patrijarsi i proroci, str. 398,399)


Komentiraj