Jutarnji stih

Odgođena žetva – prvi dio

“Baci kruh svoj na vodu, i naći ćeš ga poslije mnogo vremena.” (Propovjednik 11,1)

Jednog jutra literarni evanđelist je posjetio radnika u hidroelektrani u Chiapasu u Meksiku. Taj čovjek je živio dvostrukim životom. Dok se na jednoj strani prikazivao odan supruzi koja mu je rodila troje djece, istodobno je uzdržavao dvoje druge djece koju mu je rodila druga žena. Njegov dvostruki život postao mu je nepodnošljiv. Taj je čovjek kupio deset knjiga iz raznih životnih područja. Rekao je literarnom evanđelistu da će jednako podijeliti knjige među svojih petero djece s nadom da će ona imati od njih koristi i da će donositi bolje životne odluke od njega.

Kao što vrlo često biva u takvim obiteljima, djeca u drugom domu zapala su u nevolje. Jedanaestogodišnji sin počeo se družiti s vrlo opasnim prijateljima. Ubrzo se propio i propušio. Kako su godine prolazile, navike ovog mladića odvele su ga u ulične borbe, napustio je školu i počeo raditi stvari zbog kojih je doživio najgore trenutke u životu – zbog čega je zapao u strašnu depresiju. Na kraju je odlučio sebi oduzeti život. Jedne noći, dok se spremao da provede svoj plan, u umu mu se naglo pojavila misao: A što ako Bog postoji? Zastao je, a nakon još jednog kratkog trenutka, rekao je: “Ako postojiš, Bože, pokaži mi što želiš da učinim. Pokaži mi zašto je jedino što mi pada na um da bih razriješio svoju situaciju da okončam svoj život.”

Ta molitva ga je navela da potraži nekoga tko bi mogao porazgovarati s njim o Božjem postojanju. Njegov liječnik, koji mu je bio i osobni prijatelj, pozvao ga je na sastanke new agea. Jedne večeri učitelj new agea počeo im je objašnjavati kako je uspio doći u dodir sa svojom kćeri (koja je umrla prije više godina) putem transcendentalne meditacije, koja mu je omogućila pristup u “svijet duhova”. Kad je mladić to čuo, bio je uzdrman i uplašen.

Isidro Hernández Pérez, Meksiko


Komentiraj