On voli malu djecu

“Tada mu neki donesu dječicu da na njih stavi ruke i da se pomoli. Kako ih učenici počnu riječima zaustavljati, Isus im reče: ‘Pustite dječicu i nemojte im priječiti da dođu k meni jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.’ I ode odanle pošto na njih stavi ruke.” (Matej 19,13-15)
Djeca su baština od Gospodina. Duša malog djeteta koje vjeruje u Krista u Njegovim je očima podjednako dragocjena kao i anđeli oko Njegovog prijestolja. Njih treba dovesti Kristu i pripremati za rad za Krista. Treba ih voditi putem poslušnosti kako ne bi udovoljavala svojim prohtjevima ili taštini. Kada su učenici htjeli otjerati majke koje su donosile svoje mališane Kristu, On je prekorio njihovu slabu vjeru rekavši: “Pustite dječicu i nemojte im priječiti da dođu k meni jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.” Bio je tužan što su učenici prekoravali majke jer su Mu donosile svoju djecu; što su Njegovi sljedbenici ukazivali, riječju ili djelom, da je Njegova milost ograničena i da bi djecu trebalo držati dalje od Njega. … Na roditeljima počiva velika odgovornost, jer poduka i odgoj koji oblikuju vječnu sudbinu djece i mladih primaju se u njihovom ranom djetinjstvu. Posao je roditelja da marljivo i neumorno siju dobro sjeme u srca svoje djece ispunjavajući njihova srca sjemenom koje će donijeti žetvu u obliku dobrih navika, istinoljubivosti i dragovoljnog pokoravanja. Ispravne, moralne navike koje se oblikuju u mladosti obilježit će put kojim će se osoba kretati kroz život. Kod većine onih koji poštuju Boga i ono što je ispravno, vidi se da su naučili ovu lekciju prije nego što je svijet imao priliku utisnuti žig svojih grijeha u njihovu dušu. … O da su roditelji bili istinski Božji sinovi i kćeri! Njihov život tada bi odisao dobrim djelima. Sveto ozračje okruživao bi njihovu dušu. Njihove najiskrenije molitve za milost i vodstvo Duha Svetoga uzdigle bi se do Neba i vjera bi se širila njihovim domovima kao što se sjajne, tople sunčeve zrake šire zemljom. (Review and Herald, 30. ožujka 1897.)