“Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve posvećujem.” (Izlazak 31,13)
Kao što je subota bila znak po kojem se Izrael razlikovao od nevjernika pri izlasku iz Egipta na putu u Kanaan, tako je ona znak po kojem se sada poznaje Božji narod pri izlasku iz svijeta na putu u nebeski odmor. Subota je znak odnosa koji postoji između Boga i Njegovog naroda, znak da on poštuje Njegov Zakon. Po njemu se razlikuju Njegovi odani podanici i prijestupnici.
Iz stupa od oblaka Krist je o suboti izjavio: “Držite subote moje! Jer one su znak zavjeta između mene i vas kroz sve naraštaje, da se spozna da sam ja, Gospod, koji vas posvećujem.” (Izlazak 31,13 — Šarić) Subota koja je dana svijetu kao znak da je Bog Stvoritelj, dana je Božjoj djeci i kao znak da je On Onaj koji posvećuje. Sila koja je sve stvorila ista je sila koja nanovo stvara ljudsku dušu na Božju sliku. Subota je znak posvećenja za one koji je svetkuju. Pravo posvećenje znači sklad s Bogom i jedinstvo s Njime u karakteru, što postižemo poslušnošću načelima koja su izraz Njegovog karaktera. Subota je također znak poslušnosti. Onaj tko iz srca drži četvrtu zapovijed, vršit će čitav Zakon. On se posvećuje poslušnošću.
Nama je kao i Izraelu subota dana “kao vječni Savez”. Onima koji je svetkuju, ona je znak po kojem ih Bog priznaje kao svoj izabrani narod. Ona je i jamstvo da će ispuniti svoj Savez. Svaka duša koja prihvati znak Božje vlasti ulazi u njegov božanski, vječni Savez. Ona se vezuje zlatnim lancem poslušnosti čija je svaka karika obećanje.
Od svih deset zapovijedi samo četvrta sadrži pečat velikog Zakonodavca, Stvoritelja Neba i Zemlje. Oni koji vrše ovu zapovijed, uzimaju Njegovo ime i sve blagoslove koje ono uključuje. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 6, str. 302,303)
Za razmišljanje: Ako je posvećenje proces tijekom kojega postajemo sveti, kako Isus koristi subotu da me posveti? Čini li me svetkovanje subote svetijim?