Opomene protiv izopačenog apetita

“Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj, kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje! … Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!” (Izlazak 16,3)
Bog je namjeravao darovati velike blagoslove svojem narodu. Namjeravao ga je dovesti u dobru zemlju, koja je zbog svojeg bogatstva i plodnosti bila poznata kao zemlja u kojoj teče med i mlijeko. Bog je namjeravao Izraelce, ako se pokore Njegovim zahtjevima, utvrditi na tom mjestu kao zdrav, jak i moćan narod. Izraelci su dotada živjeli na bogatoj i biranoj egipatskoj hrani, premda ne baš najzdravijoj. Međutim, Bog ih je namjeravao preko pustinje dovesti u dobru zemlju koju im je obećao. Tijekom tog putovanja uklonio bi meso iz njihove prehrane i dao im jednostavnu ali zdravu i kvalitetnu hranu, a onda bi ih naselio u kanaanskoj zemlji kao moćan narod, bez ijednog posustalog muškarca, žene, ili djeteta u svim njihovim plemenima. … Još od Evinog pada u Edenu zbog neumjerene želje za zadovoljenjem apetita, to je postao prevladavajući grijeh u ljudskoj obitelji. Pošto je sagriješila, Eva je nagovorila i svojeg muža da pojede isti plod. Adam nije bio prevaren kao Eva, ali je pod njezinim utjecajem učinio isto što i ona — pojeo je ono što nije smio i riskirao posljedice budući da njoj, kako je rekla, to uopće nije škodilo. Adam je podlegao kušnji svoje žene jer nije mogao podnijeti da bude odvojen od nje. Jeo je i izgubio svoju čast. Još od tog žalosnog događaja — koji je donio grijeh na naš svijet — neumjeren, iskvaren apetit, kao i utjecaj na zlo koji onaj tko griješi vrši u drugima, doveli su do takve bijede kakvu nije moguće riječima opisati. Za Sotonu nema uspješnijeg puta kojim može pristupiti palom čovjeku sa svojim kušnjama nego preko apetita. U izraelskoj vojsci su tijekom putovanja kroz pustinju stalno izbijale pobune i neredi zato što njihov izopačeni apetit nije bio zadovoljen. Mojsije je doveden u najveću nepriliku i njegovo srce je bilo duboko ožalošćeno neprekidnim gunđanjem sinova Izraelovih zbog toga što im je Bog, za njihovo dobro, uskratio meso kao hranu. Narod je stalno zamišljao moguće nevolje i očekivao zlo. Ljudi su bili ljubomorni na Mojsija, pomišljajući da ih je on možda izveo iz Egipta iz sebičnih razloga, s namjerom da izginu u pustinji kako bi prisvojio njihovu imovinu i obogatio se. (Manuscript 32, 1885.)