„Ako se bojiš napasti, siđi najprije u tabor s Purom, momkom svojim; slušaj što govore; ohrabrit ćeš se i napast ćeš na tabor.“ (Suci 7,10.11)
Kada je stao na čelo trideset tisuća vojnika koji su krenuli u rat protiv Midjanaca, Gideon je osjetio da neće postići uspjeh ako Gospodin ne bude čudesno djelovao na strani Izraela. Na božansku zapovijed, izraelske su snage u nekoliko navrata bile smanjivane, sve dok nije preostalo samo tri stotine ljudi koji su se trebali suprotstaviti tom nepreglednom mnoštvu. Zar je bilo neobično što je njegovo srce klonulo dok je razmišljao o sutrašnjem sukobu?
Međutim, Gospodin nije ostavio svojega vjernog slugu u očaju. Progovorio je Gideonu u noćnom viđenju i naredio mu da zajedno s Purom, svojim povjerljivim pratiocem, siđe u midjanski tabor, nagovještavajući mu da će tamo čuti nešto što će ga ohrabriti. Čekajući tamo u mraku i tišini, čuo je jednog vojnika koji se upravo probudio kako priča svoj san svojem suborcu: „Usnuo sam kako se pogača ječmenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog šatora i pogodi, a šator pade, prevrnu se.“ (Suci 7,13)
Drugi je odgovorio riječima koje su uzburkale srce nevidljivog slušatelja: „A drug mu odgovori: ’Nje to drugo nego mač Gideona, Joaševa sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor.’“ (redak 14)
Gideon je prepoznao glas Boga koji mu je progovorio preko glasa ovih midjanskih stranaca. Njegova vjera i hrabrost jako su ojačale i radovao se što izraelski Bog može preko najskromnijih sredstava poniziti ljudsku oholost. Pun povjerenja i nade vratio se malom broju ljudi koje je imao pod svojim zapovjedništvom i rekao im: „Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke tabor midjanski!“ (redak 15)
I kao što je onaj kruh isprevrtao šatore koje je udario, tako će i šačica Izraelaca uništiti mnogobrojne i moćne neprijatelje.
Sam Gospodin usmjerio je Gideonov um da prihvati plan koji je odmah počeo ostvarivati. …
Kakve pouke o poniznosti i vjeri možemo naučiti dok istražujemo Božja djela u kojima su sudjelovala Njegova stvorenja! (Signs of the Times, 14. srpnja 1881.)