“Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao malo dijete, taj sigurno neće ući u nj.” (Marko 10,15)
Krist ne priznaje nikakvu kastu ili boju kože ili čin kao nužan uvjet da netko postane podanik Njegovog kraljevstva. Pristup u Njegovo kraljevstvo ne ovisi o bogatstvu ili pripadnosti visokoj nasljednoj lozi. Međutim, oni koji su rođeni od Duha postaju podanici Njegovog kraljevstva. Duhovni karakter je ono što će Krist priznati. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Njegovi su podanici oni koji imaju dio u Njegovoj božanskoj naravi, koji su utekli od pokvarenosti koju su strasti unijele u svijet. Tu milost dobili su od Boga. Krist ne nalazi svoje podanike kao ljude već gotove za Njegovo kraljevstvo, već ih svojom božanskom silom osposobljava da to postanu. Oni koji su bili mrtvi u prijestupima i grijesima, bivaju probuđeni u duhovni život. Sposobnosti koje im je Bog dao u svete svrhe bivaju oplemenjene, pročišćene i uzdignute, a On im pomaže da oblikuju karakter po božanskom uzoru. …
Krist ih privlači sebi nekom nevidljivom silom. On je svjetlo života i On ih nadahnjuje svojim Duhom. I dok tako bivaju obuzeti duhovnim ozračjem, uviđaju da su bili igračke Sotoninih kušnji i da su bili pod njegovom vlašću; ali sada lome jaram tjelesnih strasti i odbijaju biti sluge grijeha. … Sada shvaćaju da su promijenili zapovjednika, i zato upute primaju s Isusovih usana. Kao što sluga gleda svojega gospodara, kao što sluškinja gleda svoju gospodaricu, tako i te duše, privučene sponama Kristove ljubavi, stalno gledaju u Njega kao Začetnika i Završitelja svoje vjere. Gledajući Isusa, poštujući Njegove zahtjeve, oni rastu u spoznaji Boga i Isusa Krista kojega je On poslao. I tako se mijenjaju u Njegovo obličje iz slave u slavu, sve dok ne postanu toliko različiti od svijeta da se o njima može napisati: “Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo. Nekoć niste bili (izabrani) narod, a sada ste narod Božji; nekoć bez milosrđa, a sada ste postigli milosrđe.” (1. Petrova 2,9.10) (RH, 26. ožujka 1895.)