“Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?” (Matej 27,46)
Isus je uz poljubac bio predan u ruke svojim neprijateljima i žurno odveden u sudnicu jednog zemaljskog suda. … Anđeoske čete su s čuđenjem i boli promatrale Veličanstvo Neba, Onoga koji je nosio krunu slave, kako sada nosi trnovu krunu, kako kao okrvavljena žrtva postaje plijen razjarene gomile koju je Sotona u svojem gnjevu doveo do ruba ludila. Promatrajte tog strpljivog Patnika! Na Njegovoj glavi je trnova kruna. Krv, simbol života, teče iz svih njegovih razderanih vena. …
Promatrajte tlačitelje i Potlačenoga! Beskrajna gomila okružila je Spasitelja svijeta. Ruganje i ismijavanje miješali su se s grubim i bogohulnim psovkama. … Krist, dragocjeni Božji Sin, izveden je naprijed i križ je bio stavljen na Njegova pleća. … Pritiskan nepreglednom gomilom svojih ogorčenih neprijatelja i neosjetljivih promatrača, poveden je prema mjestu raspeća. … Prikovan na križ, visio je između neba i zemlje. … Slavni Otkupitelj paloga svijeta trpio je kaznu zbog čovjekovog prestupanja Očevog zakona. Upravo se spremao otkupiti svoj narod vlastitom krvlju. …
O, je li ikada bilo patnji i tuge sličnih onima koje je podnio naš Spasitelj na samrti? Upravo je svijest o negodovanju Oca učinila Njegovu čašu tako gorkom. Tjelesne patnje nisu doprinijele da se Isusov život na križu tako brzo završi. Bio je to strahoviti teret grijeha svijeta, svijest o Očevom gnjevu. … Okrutna kušnja navela Ga je na pomisao da Ga je Njegov Otac zauvijek ostavio i izmamila onaj prodorni krik s križa: “Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?” …
U svojoj predsmrtnoj agoniji, dok je završavao svoj dragocjeni život, morao se samo vjerom osloniti na Onoga kojega je uvijek radosno slušao. … Lišen čak i svijetle nade i uvjerenja u pobjedu koju će postići u budućnosti, povikao je jakim glasom: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” (Luka 23,46) On je dobro poznavao karakter svojega Oca, Njegovu pravednost, Njegovu milost, Njegovu veliku ljubav i pokorno se predao u Njegove ruke. (2T 207—211)