Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "Otkrivenje 16".

1 I čuh snažan glas iz hrama koji progovori sedmorici anđela: »Idite i izlijte čaše gnjeva Božjega na zemlju!« 2 I ode prvi i izli čašu svoju na zemlju: i pojavi se čir, opak i zloćudan, na ljudima koji su imali žig Zvijeri i klanjali se liku njezinu. 3 I drugi anđeo izli čašu svoju na more: i ono posta kao krv mrtvaca te svaka živa duša izginu u moru. 4 I treći anđeo izli čašu svoju na rijeke i na izvore vodne: i nastade krv. 5 I čuh anđela voda gdje govori: »Pravedan si, Gospodine, ti koji jesi i koji bijaše i koji ćeš biti, što si ovo dosudio! 6 Budući da su krv svetih i prorokā prolili, ti i njima dade krvi popiti. Ta i zaslužili su!« 7 I čuh drugoga gdje od žrtvenika govori: »Da, Gospodine, Bože Svemogući, istiniti su i pravedni sudovi tvoji!« 8 I četvrti anđeo izli čašu svoju na sunce. I bȋ mu dano da ljude spali ognjem. 9 I silna je žega spalila ljude te su pohulili na ime Boga koji ima vlast nad tim pošastima — i ne pokajaše se da mu daju slavu. 10 I peti anđeo izli čašu svoju na prijestolje Zvijeri: i kraljevstvo njeno prekri tama. I ljudi su od muke grizli jezike svoje 11 i pohulili na Boga nebeskoga zbog svojih muka i zbog čireva svojih — i ne pokajaše se od svojih djela. 12 I šesti anđeo izli čašu svoju na veliku rijeku Eufrat: i presahnu voda njezina, da se pripravi put kraljevima s istoka sunčeva. 13 I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinjih i iz usta Lažnoga proroka izađoše tri nečista duha, nalik žabama. 14 To su naime duhovi zloduhā što čine znakove, koji odlaze po kraljeve zemlje i svega svijeta da ih skupe na boj za onaj veliki dan Boga Svemogućega. 15 Evo, dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te ljudi vide sramotu njegovu! 16 I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Armagedon. 17 I sedmi anđeo izli čašu svoju u zrak. I od hrama nebeskoga, s prijestolja, izađe snažan glas govoreći: »Dovršeno je!« 18 I nastadoše zvukovi i gromovi i munje, i nasta velik potres kakva ne bijaše otkako je ljudi na zemlji — toliki potres, tako silan. 19 I veliki se grad razdijeli u tri dijela, i gradovi narodā padoše. I veliki Babilon bȋ spomenut pred Bogom da mu se dade čaša vina gnjevne srdžbe njegove. 20 I svaki otok pobježe, i gore se ne nađoše. 21 I tuča golema, teška poput talenta, spusti se s neba na ljude. I ljudi su pohulili na Boga zbog pošasti tuče, jer pošast njezina bijaše veoma velika.