Jutarnji stih

Otvaranje vrata u Gabonu, 1. dio

“Poznam tvoja djela. Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne može zatvoriti …” (Otkrivenje 3,8)

Dok sam 1970. godine radio kao literarni evanđelist u Centralnoafričkoj Republici, po mene je došao direktor nakladništva i otpratio me do mojeg područja rada. Zajedno smo posjetili veleposlanika Republike Gabona – jednog od mojih kupaca. Čovjek je vrlo povoljnim ocjenama prokomentirao moju stručnost i dobar glas koji naše knjige uživaju među stanovništvom. Direktor nakladništva predložio je da bi možda veleposlanik mogao intervenirati i omogućiti mi da učinim istu takvu stvar i u njegovoj zemlji – Gabonu. Veleposlaniku se svidjela ta mogućnost tako da je odmah poslao teleks sa zahtjevom da mi se izda viza za Gabon. Naš cilj je bio da se na francuskom otvori ekvivalent Home Health Education Servicea u Gabonu. Viza je ubrzo odobrena i ja sam otišao u Gabon s uzorcima naših knjiga, kako bi se HHES i tamo registrirao.

Nakon slijetanja u Gabonu, policajac me zadržao na ispitivanju. Pokazao sam mu knjige koje sam nosio, a on ih je sve želio kupiti. Međutim, nisam ih smio prodavati dok ne budu predstavljene u Ministarstvu trgovine i industrije. Taj službenik imigracijskih vlasti postao je moj prijatelj. Na kraju sam pronašao smještaj i podnio zahtjev za dozvolu da djelujem kao priznati trgovac. Čim sam dobio dozvolu, direktor nakladništva iz Centralnoafričke Republike poslao mi je veliku pošiljku knjiga.

Prije polaska u kolportažu zatražio sam od Boga da me uputi k ljudima koji su otvoreni za Božju riječ. On me je doveo do jednog vozača iz Sao Tomea i Principea, čiji su roditelji bili adventisti. Iako on sam nije bio adventist, želio mi je pomoći u pronalaženju onih koji traže istine iz Božje riječi. Išao je u sve posjete sa mnom, tako da smo zajedno ubrzo otvorili prvi ogranak subotnje škole s dvanaest posjetitelja.

Za to vrijeme, Bog je učinio da se susretnem s vjernicima Adventističke crkve koji su se ovamo doselili iz Nigerije, Kameruna i Haitija. Svaki tjedan premještali smo mjesto održavanja bogoslužja iz jedne kuće u drugu, uvijek pozivajući i susjede. Nakon nekog vremena pridružio nam se i Daniel Gordas, portugalski pastor, ali s boravišnom vizom na samo dva tjedna. Uz pomoć mojeg prijatelja, onog policajca u aerodromskom imigracijskom uredu, pastor je dobio desetogodišnju dozvolu boravka.

Raimond Ondoua, Kamerun


Komentiraj