Jutarnji stih

Otvoren za različite mogućnosti

“Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani.” (Rimljanima 8,28)

Dordoy je najveća tržnica na kojoj se prodaje odjeća u središnjoj Aziji. Svakodnevno je posjećuje više od 10.000 ljudi, pa sam se molio za božanske smjernice kad sam tamo otišao prodavati kršćanske knjige.
Jednoga dana nakon radnog vremena u prodaji knjiga, ušao sam u trgovinu i pozvao prodavačicu da pogleda moje knjige. Skoro čitavih pola sata me slušala i razgledavala knjige, ali mi je onda rekla da ne želi ništa kupiti. Napustio sam tu trgovinu razočaran. “Zašto sam, Gospodine, proveo toliko dragocjenog vremena s njom, kad nije ništa kupila?” A onda sam se osjetio postiđenim. “Oče, zašto Ti ja u potpunosti ne vjerujem? Ti si možda pripremio nešto posebno za mene.”
Dok sam tako stajao ispred trgovine, došla je žena iz susjedne trgovine. “Biste li željeli pogledati ove knjige?” upitao sam je.
“Ne, hvala,” odgovorila je, “nemam vremena.” Ali me je uputila u krojačku radnju u kojoj su radile djevojke koje su voljele čitati.
Otišao sam tamo i upitao: “Biste li željeli pogledati neke knjige?” Prelistale su knjige i kupile šest naslova. Onda sam shvatio. Da nisam proveo onoliko vremena u prvoj trgovini, ne bih sreo drugu ženu koja mi je predložila da posjetim krojačku radnju.
Istoga dana žena koja je prodavala banane na tržnici pričala mi je o svojem teškom životu. Prodavala je voće, ali je od toga vrlo teško plaćala račune. Rekla je da redovito čita Bibliju koja joj daje mir. “Nekada sam odlazila u crkvu, ali više ne odlazim”, rekla je. “Izgleda da vas je sam Bog poslao.” Nisam mogao otići a da joj ne dam Put Kristu. Zahvalila mi je i obećala da će pročitati knjigu.
Druga žena koja je prodavala robu, pogledala je moje knjige i pritom izdvojila veći broj naslova o zdravlju. Sumnjao sam da ima dovoljno novca za sve, ali na moje iznenađenje platila mi je više nego dovoljno i upitala me što bi mogla kupiti s preostalim novcem. Imala je točno za knjigu Put Kristu! “Kakva slučajnost”, rekla je ona.
Ne, pomislio sam u sebi. To je bila Božja volja! Zahvalio sam Bogu za Njegovu intervenciju i usmjeravanje mojih aktivnosti, što mi je omogućilo da osobno doživim Njegovo čudo.
Arthur Shultz, Kirgistan


Komentiraj