Otvorena vrata

3. 07. 2014.

““Vjerom je Henok prenesen tako da nije vidio smrti; i više se ne nađe jer ga Bog bijaše prenio. Prije, naime, nego bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu.”“ (Hebrejima 11,5)

Kada naučimo hoditi po vjeri a ne po gledanju, dobit ćemo pomoć od Boga baš kada nam bude potrebna, a Njegov mir će doći u naše srce. Henok je živio jednostavnim životom poslušnosti i povjerenja. Ako naučimo tu lekciju jednostavnog povjerenja, svjedočanstvo koje je on dobio da je ugodio Bogu, možemo dobiti i mi. (ML 14)
Na svakom stupnju izgradnje svojeg karaktera trudite se da ugodite Bogu. To svakako možete postići; jer i Henok je ugodio Bogu iako je živio u pokvareno doba. I danas, u naše vrijeme, ima mnogo Henoka. (Isusove usporedbe, str. 223)
Tri stotine godina Henok je tražio čistoću srca, da bi mogao biti u skladu s Nebom. Tri stoljeća hodio je s Bogom. Iz dana u dan čeznuo je za bližim zajedništvom i bliskost je sve tješnje i tješnje rasla, dok ga Bog nije uzeo k sebi. On je stajao na pragu vječnog svijeta, samo ga je korak dijelio od blagoslovljene zemlje, i kada su se vrata otvorila, hod s Bogom, koji je tako dugo primjenjivao na Zemlji, nastavio se i on je prošao kroz vrata Svetoga grada — prvi od ljudi koji je tamo ušao. (GW 53)
S Božjom riječju u svojoj ruci, svako ljudsko biće, ma u kakav ga položaj život bacio, može izabrati društvo koje želi. Uz pomoć njezinih stranica ono može razgovarati s najplemenitijim i najboljim predstavnicima ljudskog roda, može slušati glas Vječnoga dok govori s ljudima. … Može u ovom svijetu boraviti u ozračju Neba, dajući nadu žalosnima i kušanima na Zemlji, budeći u njima čežnju za svetošću … slično onome koji je u davna vremena hodio s Bogom, prilazit će sve bliže i bliže pragu vječnoga svijeta sve dok se vrata ne otvore, i on ne uđe. Tamo se neće osjećati strancem. Glasovi koji će ga pozdraviti, glasovi su svetih koji su na Zemlji bili njegovi nevidljivi suputnici — glasovi koje je on ovdje naučio da prepozna i ljubi. Onaj koji je preko Božje riječi živio u zajednici s Nebom, osjećat će se ugodno u nebeskom društvu. (Odgoj, str. 114,115)