Paradoks raspetog Mesije

9. 10. 2022.

“Prolaznici su ga grdili, mašući glavama i govoreći: ‘Ti, koji razvaljuješ hram i u tri ga dana opet sagrađuješ, spasi sam sebe. Ako si Sin Božji, siđi s križa!’ Slično su se glavari svećenički zajedno s književnicima i starješinama rugali i govorili: ‘Druge je spasio, a sam sebe ne može spasiti. On je kralj Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo vjerovati u njega! On se uzdao u Boga, neka ga sad oslobodi, ako mu je uistinu po volji! Ta, sam je rekao: Sin sam Božji!’ Isto su ga tako vrijeđali i razbojnici koje s njim razapeše.” (Matej 27,39-44)

Kako biste odgovorili takvim ljudima za koje umirete da biste ih spasili? Da sam ja na Njegovom mjestu, sišao bih s križa i dao im upravo ono što zaslužuju. Jasno bih im pokazao tko sam. Požalili bi što im je uopće palo na pamet da mi se rugaju. Mogao bih, naravno, uništiti velik broj njih ograničenom i malom silom. Ali ipak mislim da bi lagani oganj bio više po mojoj volji. Ubrzo bi me svi preklinjali i klanjali mi se.

Možemo biti zahvalni što Isus nije postupio onako kako bih ja to učinio. Međutim, zanimljiva je činjenica da je Isus jedina razapeta osoba u povijesti koja je mogla sići s križa. Mogao je upotrijebiti svoju božansku moć. Ali Onaj “koji je bio bez ikakva grijeha” odlučio je ostati na njemu i umrijeti umjesto nas, postao je grijehom “da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom” (2. Korinćanima 5,21). “Ja dajem život svoj”, čitamo u Evanđelju po Ivanu. “Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti.” (Ivan 10,17.18) Isus je mogao birati. I odlučio je izvršiti Božju volju, a ne svoju. Odlučio je ostati na križu.

Vjerski vođe bili su sasvim u pravu kada su povikali: “Druge je spasio, a sam sebe ne može spasiti.” Ako je Isus želio nekoga spasiti, činjenica je da nije mogao sići s križa. Za Isusa je to bila fizička mogućnost, ne moralna ili duhovna. Uteći s križa značilo bi odbaciti svoju ulogu kao Janjeta Božjeg koje je trebalo umrijeti za grijehe svijeta (Ivan 1,29).

To je paradoks nad paradoksima — raspeti Mesija, Spasitelj koji umire.

Danas možemo zahvaliti Bogu što je Isus visio na križu do gorkog kraja. Zahvaljujući toj žrtvi na Golgoti, mi možemo dijeliti Raj s Njim za vječnost.

 

Preporučujemo: