Pobjeda zadobivena u Isusovo ime

“Pobjedniku ću dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju.” (Otkrivenje 3,21)
Sotonine su kušnje vrlo uspješno ponižavale ljudsku narav jer se ljudi nisu mogli suprotstaviti njihovom moćnom utjecaju. Ali Krist, u naše ime, kao naš predstavnik, oslanjajući se u potpunosti na Božju silu, podnio je taj žestoki sukob da bi mogao biti savršeni primjer za nas. … Kristove patnje zbog nas nadilaze našu moć shvaćanja, i stoga i mi trebamo rado podnositi nevolje i patnje zbog Njega da bismo mogli pobijediti kao što je On pobijedio i biti uzdignuti na prijestolje našega Otkupitelja. Razmislimo o životu i stradanju našega dragog Spasitelja u naše ime i imajmo na umu da ćemo se, ako nismo spremni podnijeti ispit, naporan rad i sukob, biti dionici s Kristom u Njegovim patnjama, naći nedostojnima da sjedimo na Njegovom prijestolju. Mi trebamo mnogo toga izvojevati u sukobu s našim moćnim neprijateljem, i ne smijemo se ni za trenutak prepustiti njegovim kušnjama. Znamo da ne možemo pobijediti u svojoj sili. Ali budući da se ponizio i uzeo na sebe našu narav, Krist je upoznat s našim potrebama. On sam je podnio najteže kušnje koje će ljudska bića morati podnijeti. Pobijedio je neprijatelja odupirući se njegovim nagovorima da bismo mi mogli postati pobjednici. … Krist je naš uzor, savršeni i sveti primjer koji trebamo slijediti. Nikad nećemo biti jednaki tom uzoru, ali ga možemo oponašati i postići određenu sličnost u skladu sa svojim sposobnostima. … Kada sve što imamo i što jesmo predamo Bogu i nađemo se u izazovnom i opasnom položaju došavši u dodir sa Sotonom, tada trebamo imati na umu da ćemo izvojevati pobjedu nad neprijateljem u ime i u sili Pobjednika. Svaki anđeo će biti poslan da nas izbavi kad se na takav način oslonimo na Krista, umjesto da dopustimo da budemo nadvladani. Ali ne trebamo očekivati da ćemo zadobiti pobjedu bez patnje, jer i Isus je patio pobjeđujući za nas. … Kršćanski život je neprekidno ratovanje, stalni sukob. To je bitka i napredovanje. Ali svaki čin poslušnosti Kristu, svaki čin samoodricanja radi Njega, svaki ispit koji izdržimo, svaka zadobivena pobjeda nad kušnjom korak je k slavi konačne pobjede. (Manuscript 65, 1894.; The Review and Herald, 5. veljače 1895.)