“Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje.” (Luka 21,28)
Bude li se Crkva obukla u Kristovu pravednost, bude li se odrekla svake privrženosti svijetu, pred njom će zasjati zora svijetlog i slavnog dana. Ono što joj je Bog obećao, ostaje zauvijek. Istina, zanemarena od onih koji je preziru i odbacuju, na kraju će trijumfirati. Premda katkad izgleda kao da je stala, njezino napredovanje nije nikad zaustavljeno. … Obdarena božanskom energijom, ona će se probiti kroz najjače zapreke i svladati svaku poteškoću. Što je hrabrilo Božjeg Sina tijekom Njegovog života ispunjenog patnjom i žrtvom? Vidio je rezultat patnje svoje duše i nasitio se njegovom spoznajom. Gledajući u budućnost, promatrao je sreću onih koji su zahvaljujući Njegovom poniženju primili oprost i vječni život. Njegovo je uho čulo povik izbavljenih. Čuo je kako otkupljeni pjevaju pjesmu Mojsija i Janjeta.
Mi možemo imati viziju budućnosti, blaženstvo Neba. U Bibliji su objavljena viđenja buduće slave, prizori što ih je naslikala Božja ruka i oni su veoma dragi Njegovoj Crkvi. Vjerom možemo stajati na pragu vječnoga grada i čuti milostivu dobrodošlicu upućenu onima koji u ovom životu surađuju s Kristom smatrajući čašću da stradaju radi Njega. Kad se začuju riječi: “Dođite, blagoslovljeni Oca mog”, oni pred noge Otkupitelja stavljaju svoje krune uz usklik: “Dostojno je Janje koje je zaklano da primi moć, bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i hvalu! … Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, čast, slava i vlast u vijeke vjekova!” (Matej 25,34; Otkrivenje 5,12.13)
Ovdje izbavljeni susreću one koji su ih doveli k Spasitelju i svi se sjedinjuju slaveći Onoga koji je umro da bi ljudska bića imala život koji se može usporediti s Božjim životom. Sukob je završen. Došao je kraj nevolji i borbi. Pjesme pobjede ispunjavaju Nebo kad otkupljeni zapjevaju radosnu melodiju Dostojno je Janje zaklano, koje živi, trijumfalni Osvajač. (Djela apostolska, str. 377,378)