Kroz susrete i druženje s ateistima shvatio sam da su njihovi razlozi za usvajanje ateističkog svjetonazora često prilično valjani i pošteni, jer uglavnom proizlaze iz odbacivanja krivih slika i tvrdnji o tome tko je Bog — jedinih prikaza Boga koje su do sada susreli (primjerice, da je Bog hiroviti tiranin koji prži ljude u paklu). Zbog toga sam uvijek više cijenio ateiste od vatrenih zagovornika lažne religije.
Ateiste nikada ne bismo trebali smatrati običnim buntovnicima — iako među njima ima i takvih — već mislećim ljudima koji uviđaju besmislenost religijâ za koje mi znamo da su lažne. Kroz svoja opažanja primijetio sam četiri glavne vrste ateista, ovisno o tome što ih je navelo da odbace Boga.
Četiri vrste ateista
- Odbacivači loše religije su, susrećući se samo s iskrivljenim ljudskim prikazima Boga, opravdano odbacili i samu zamisao da takav Bog postoji.
- Odbacivači bezumne religije su, susrećući se samo s naivnim i intelektualno nedosljednim vjerovanjima, prirodno odbacili Boga kao proizvod predznanstvene mašte.
- Bjegunci od odgovornosti su, susrećući se s pravim Bogom, uvidjeli svoju odgovornost pred svojim Stvoriteljem i Sucem — i odmah pobjegli da sve skupa zaborave, ne zaustavljajući se da Ga upoznaju kao svojega Spasitelja i Darivatelja života.
- Egoisti su, susrećući se s pravim Bogom i Njegovim karakterom ljubavi, nesebičnosti i davanja, uvidjeli da je to u sukobu s njihovim egoističnim željama, pa im se učinilo lakše da Ga izbrišu iz svojega uma.
Jesu li oni doista odbacili Boga?
Prve i druge bi zapravo trebalo pohvaliti za njihov ateizam, jer i ja sam ateist[1.Preporučam izvrstan kratki video adventističkog evanđelista Ty Gibsona, “I’m an Atheist Too”: www.digma.com/atheist-too.] kad je riječ o lažnim, tmurnim ili jednostavno glupavim slikama Boga. Takav Bog stvarno ne postoji! Treći i četvrti više ili manje namjerno brišu Boga iz svojega svjetonazora kako bi mogli “uživati u životu”. Oni zasigurno nisu posve upoznali pravog Boga. Jer da jesu, znali bi da je život s Bogom, unatoč svim poteškoćama i kušnjama, najradosniji i najizobilniji život koji netko može živjeti.
Isus je obećao: “Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.” (Ivan 10,10 — JB) Ellen G. White je uskliknula: “Kad bih imala tisuću životâ, posvetila bih svaki od njih službi za Gospodina!” (Review and Herald, 3. ožujka 1880.) Vjerujem da niti jedan od ovih ateista nije posve odbacio Boga, jer Ga nije niti posve upoznao.
Ali što bi im moglo pomoći da vide Boga kakav uistinu jest? To je moguće kroz Bibliju — Božju riječ zapisanu pomoću Njegovih nadahnutih proroka i pisara tijekom razdoblja od 1500 godina. U Bibliji Bog govori sâm za sebe. Isus Krist, Božji Sin, potvrdio je to kad je rekao: “Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me.” (Ivan 5,39)
Zadivljen sam što se Bog kroz svoju Riječ izravno obraća svakoj od ove četiri skupine ateista i nudi im rješenje za njihovo razočaranje i odbacivanje Boga i religije.
Božja riječ nudi rješenje
- Odbacivači loše religije trebaju upoznati i promatrati Božji pravi karakter kroz proučavanje novozavjetnih zapisa o životu i naučavanjima Isusa Krista — Božje utjelovljene objave.
“Gle jagnje Božje koje uze na se grijehe svijeta.” “S Bogom ti se sprijatelji [eng. prijevod: upoznaj] i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća.” (Ivan 1,29 — DK; Job 22,21)
- Odbacivači bezumne religije trebaju čitati i istraživati Božju riječ sustavno kako bi uvidjeli njezinu intelektualnu dosljednost; trebaju proučavati proročanstva proroka Daniela (posebno 2. i 7. poglavlje) i ući u trag njihovom ispunjenju u ljudskoj povijesti.
“Hajde, dakle, da se pravdamo [drugi prijevodi: rasuđujemo, umujemo zajedno] … Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo!” (Izaija 1,18; 46,10)
- Bjegunci od odgovornosti trebaju, prije nego što pobjegnu od Boga u strahu od Njegovih pravednih zahtjeva, čekati da vide glavne osobine Njegovog karaktera — praštajuću milost i nesebičnu ljubav — otkrivenu potpuno na križu.
“Čekaj Gospoda, budi utješen i hrabra srca.” “Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu.” (Psalam 27,14 — ŠA; Ivan 3,17)
- Egoisti trebaju, prije nego što izbrišu Boga iz svojega uma, znati da je Bog i više nego voljan oprostiti i više nego sposoban dati novo srce.
“Nek’ bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek’ se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.” “Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!” (Izaija 55,7; Ezekiel 36,26)
Bez kompleksa manje vrijednosti
Duboka čežnja našega srca jest da uvidimo kakvu prednost u svjedočenju ateistima imamo kao adventisti u odnosu na druge religije. Umjesto besmrtnosti duše, biblijsko shvaćanje duše kao spoja tijela i duha (Postanak 2,7) je daleko logičnije i znanstvenije. Umjesto vječnog pakla, koji je povezan s neznabožačkim naukom o besmrtnosti duše, biblijska istina o vječnoj smrti nepravednika (Rimljanima 6,23), nakon što je svatko od njih potpuno svjesno donio odluku protiv Boga, izvora života, beskrajno je pravednija i humanija.
Adventistička su vjerovanja vrlo sustavni lanac u kojem se jedna biblijska istina nadovezuje na drugu, tvoreći izrazito racionalan, dosljedan i inteligentan okvir za ispravno razumijevanje vidljivog i nevidljivog svijeta, njihove povijesti i budućnosti. Ako to do sada još nismo uvidjeli, pravo je vrijeme da dobro proučimo ono što vjerujemo.
Osim toga, i znanstvena utemeljenost naše zdravstvene poruke koja je za svijet relevantnija nego ikad; [1.Izvješća Svjetske zdravstvene organizacije iz 2011. navode da su najveći uzrok smrti u cijelom svijetu neinfektivne bolesti — kardiovaskularne bolesti (48%), rak (21%), kronične respiratorne bolesti (12%) i dijabetes (3%) — te da bi se mogle spriječiti zdravim načinom života. Četiri glavna rizična čimbenika za razvoj ovih bolesti su: “uporaba duhana, tjelesna neaktivnost, zlouporaba alkohola i nezdrava prehrana” (bit.ly/XcvKmN, str. 3). Izvješće otkriva i prekomjerno jedenje kao uzrok ovih bolesti, posebice u zemljama “koje prolaze ubrzane ekonomske i razvojne tranzicije” praćene “izraženim povećanjem smrtnosti zbog bolesti uzrokovanih prehranom i životnim stilom” i promjenama “fizičkih obrazaca aktivnosti … tipičnim za suvremeni urbanizirani način života”. Zvuči gotovo kao da čitamo Put u bolji život ili Savjete o životu i prehrani, zapisane prije stoljeće i pol. Nije stoga čudo što je prošle godine u poznatom Huffington Postu osvanuo članak pod nazivom “Jedanaest zdravstvenih navika koje će vam pomoći da doživite stotu”, u kojemu osma točka glasi: Živite kao adventisti sedmoga dana! Živimo li doista tako?] filozofska opravdanost naše borbe za slobodu savjesti i građanska prava, s čime se svaki pošteni ateist slaže (a izvire iz otkrivanja Biblije tijekom Reformacije [1.O tome Velika borba detaljno govori — od Luthera i protesta u Speyeru, sve do Rogera Williamsa, osnivača Rhode Islanda, prve kolonije na svijetu koja je jednaku slobodu savjesti i bogoštovlja pružila svima — različitim vjernicima i ateistima. Zakoni ove kolonije poslužili su kao uzor za Deklaraciju o pravima pri oblikovanju Ustava Sjedinjenih Američkih Država, zbog čijeg utjecaja na ustave drugih država svi ateisti svijeta uživaju svoja prava, jer nisu prisiljeni da štuju Boga ako u Njega ne vjeruju.]); zdravstvena i socijalna vrijednost subote, dana odmora za svakog čovjeka (čak i stoku: Izlazak 20,10) neovisno o društvenom položaju, kao moćnog odgovora na problem stresa, izrabljivanja i nejednakosti; i naš izrazito prijateljski stav prema obrazovanju kojeg smatramo sastavnim dijelom otkupljenja i nečim što se nikada ne završava [1.Vidi: Ellen G. White, Um, karakter i osobnost, str. 689 i Odgoj, str. 30.] (dok je svijet o cjeloživotnom obrazovanju počeo govoriti tek negdje 1970-ih godina), samo su neka od posebnih obilježja izvornog adventizma, odnosno biblijske religije, kojih se ne moramo sramiti ni pred kim. Stoga, upoznajmo se s onim što nam je povjereno i ne čuvajmo to samo za sebe, već smjelo dijelimo s ljudima na inteligentan, ponizan, hrabar i nesebičan način.
I najvažnije od svega: da bismo ateistima mogli pružiti ispravnu sliku o Bogu, moramo je i sami imati u svojemu umu — a to je moguće samo kroz svakodnevnu, blisku i živu zajednicu s Njim. Da bi ateisti povjerovali u Boga koji je ljubav, oni tu ljubav trebaju vidjeti u onima koji tvrde da Ga predstavljaju.
Ustrajnim predanjem našem nebeskom Ocu da svojim Svetim Duhom usađuje u nas Kristov karakter, pomoći ćemo ateistima da povjeruju u Boga.
Matija Kovačević
______________