“Tada im pusti Barabu, a Isusa, pošto ga bičeva, predade da ga razapnu. Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u upraviteljev dvor i skupiše oko njega cijelu četu. Zatim ga svukoše i ogrnuše skrletnom kabanicom. Potom spletoše krunu od trnja, staviše mu je na glavu, a u desnicu mu staviše trsku. Poklecali su pred njim i izrugivali mu se govoreći: ‘Zdravo, kralju židovski!’ I dok su pljuvali na nj, uzimali su trsku i njome ga udarali po glavi. Pošto mu se izrugaše, skinuše s njega kabanicu i obukoše mu njegove haljine te ga odvedoše da ga razapnu.” (Matej 27,26-31)
Bičevanje mi ne znači mnogo. Zato što ga nikad nisam doživio niti vidio. Takva okrutnost je danas izvan zakona.
Međutim, rimsko šibanje bilo je okrutno mučenje. Bič se sastojao od dugih kožnih vrpci na kojima su se na pojedinim mjestima nalazili oštri komadi metala ili kosti. Takvo oruđe moglo je otkinuti meso sve do kosti. Pojedine žrtve ne bi preživjele, dok su druge gubile razum. Međutim, u Isusovom slučaju bičevanje je bilo samo uvod.
Nikada nisam bio bičevan, ali popljuvan jesam. Sjećam se da sam jednog jutra kao osamnaestogodišnjak stajao u redu kada me je velika sluzava pljuvačka pogodila u glavu. Podigao sam pogled i ugledao krivca otprilike mojih godina kako se ceri s terase nekoliko katova iznad mene. Nisam ga mogao uhvatiti, ali da jesam, bio bi to nasilan prizor. Malo je toga u mojem životu bilo toliko odvratno i ponižavajuće.
Ipak, moje iskustvo nije ni vrh ledenog brijega u usporedbi s onim što je Isus podnio od ruku okrutnih, nemilosrdnih, neukih vojnika dok su Ga ismijavali i zlostavljali čekajući da se završe pripreme za raspeće.
Zanimljivo je da je od svih koji su sudjelovali u Isusovoj smrti vojnike trebalo najmanje kriviti. Nedavno su dopratili Pilata u Jeruzalem. Prema tome, nisu imali pojma o tome tko je Isus. Za razliku od Židova i Pilata, postupali su tako u neznanju. Za njih je On bio samo zavedeni Galilejac. Ne njegujući nikakvu mržnju prema Njemu, činili su samo ono što nemilosrdni i neuki ljudi čine u bolesnom svijetu koji žigoše pojedine ljude i ismijava ih. Međutim, ipak su to učinili. Isus je zbog svega toga podnio sramotu i poniženje.
Međutim, On ne samo da je sve to podnio, već je podnio zbog mene. Zapanjujuće! Osoba Božanstva došla je i podnijela nepodnošljivu sramotu radi mene!
Što sam ja spreman učiniti za Njega?
