Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Ponovljeni zakon 29

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Ponovljeni zakon 29.

1 To su riječi saveza što ga Gospod zapovjedi Mojsiju da ga sklopi sa sinovima Izraelovim u zemlji moapskoj, povrh saveza što ga je s njima sklopio na Horebu. 2 I sazva Mojsije sav Izrael pa im reče: »Vi ste vidjeli sve što je Gospod vama naoči učinio u zemlji egipatskoj — faraonu i svim slugama njegovim i svoj zemlji njegovoj; 3 velika iskušenja što su ih vidjele oči tvoje, znake i ona velika čudesa. 4 Ali vam Gospod do današnjega dana ne dade srca da spoznate ni očiju da vidite ni ušiju da čujete. 5 A ja sam vas četrdeset godina vodio pustinjom; odjeća se vaša nije na vama istrošila niti se obuća tvoja na nozi tvojoj istrošila. 6 Kruha niste jeli i vina ili žestoka pića niste pili, da biste znali da sam ja, Gospod, Bog vaš. 7 I kad dođoste na ovo mjesto, Sihon, kralj hešbonski, i Og, kralj bašanski, izađoše pred nas na vojnu, ali smo ih potukli. 8 I zauzeli smo njihovu zemlju i dali je u baštinu Rubenovcima i Gadovcima i polovici plemena Manašeovaca. 9 Stoga držite riječi ovoga saveza i vršite ih, da biste uspijevali u svemu što činite. 10 Vi danas svi stojite pred Gospodom, Bogom svojim: poglavari plemena vaših, vaše starješine i vaši nadglednici, svi muževi Izraelovi; 11 nejačad vaša, žene vaše, kao i došljak tvoj koji je u taboru tvojemu — od onoga koji ti drva siječe do onoga koji ti vodu nosi; 12 da biste stupili u savez s Gospodom, Bogom svojim, i u kletvu njegovu, savez što ga Gospod, Bog tvoj, danas sklapa s tobom 13 da bi te postavio danas sebi za puk i da ti on bude Bog, kako ti je rekao i kako se zakleo ocima tvojim: Abrahamu, Izaku i Jakovu. 14 I ne sklapam ja ovaj savez i ovu kletvu samo s vama, 15 nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Gospodom, Bogom našim, kao i sa svakim koji danas nije ovdje s nama 16 (ta vi znate kako smo živjeli u zemlji egipatskoj i kako smo prošli posred narodâ kroz koje ste prolazili; 17 i vidjeli ste njihove gnusobe i kumire njihove — drvene i kamene, srebrne i zlatne — koji bijahu među njima), 18 da među vama ne bi bilo ni čovjeka ni žene, ni roda ni plemena, kojemu bi se srce danas odvratilo od Gospoda, Boga našega, da ide služiti bogovima onih naroda; da ne bi među vama bilo korijena koji rađa otrovom i pelinom, 19 te se dogodi, kad čuje riječi ove kletve, da blagoslovi sebe u srcu svojemu govoreći: ‘Imat ću mir, premda hodim u okorjelosti srca svojega’, pojačavajući žednomu žeđ. 20 Takvomu Gospod neće oprostiti, nego će se gnjev Gospodnji i ljubomora njegova rasplamsati tada protiv toga čovjeka i svaka kletva zapisana u ovoj knjizi oborit će se na nj; i izbrisat će mu Gospod ime pod nebom. 21 I Gospod će ga izlučiti za propast iz svih plemena Izraelovih, prema svim kletvama saveza zapisanima u knjizi ovoga zakona. 22 A budući naraštaj sinova vaših koji će ustati poslije vas i tuđinac koji će doći iz zemlje daleke, kad vide pošasti ove zemlje i bolesti što će ih Gospod pustiti na nju, reći će: 23 ‘Sva je zemlja njegova sumpor, sol i zgarište; niti se što sije niti čime rađa niti kakva trava raste na njoj, kao zator Sodome i Gomore, Adme i Ceboima, što ih Gospod zatre u svojemu gnjevu i u jarosti svojoj.’ 24 I reći će svi narodi: ‘Zašto Gospod ovako učini ovoj zemlji? Čemu žestina toga velikoga gnjeva?’ 25 Tada će im se reći: ‘Jer su ostavili savez Gospoda, Boga svojih otaca, što ga je s njima sklopio kad ih je izveo iz zemlje egipatske, 26 te otišli i služili drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio. 27 Zato je Gospod gnjevom planuo na ovu zemlju dovodeći na nju sva prokletstva zapisana u ovoj knjizi. 28 I Gospod ih je iščupao iz njihove zemlje u gnjevu i jarosti i u srdžbi velikoj te ih bacio u drugu zemlju, kako je i danas.’ 29 Što je sakriveno, pripada Gospodu, Bogu našemu, a što je otkriveno, pripada nama i sinovima našim dovijeka, da bismo vršili sve riječi ovoga zakona.«