Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Ponovljeni zakon 32

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Ponovljeni zakon 32.

1 »Slušajte, nebesa, jer ja ću govoriti, i čuj, zemljo, riječi usta mojih. 2 Nek mi nauk daždi poput kiše, kao rosa riječ nek moja padne; kao kišica po zeleni i kao pljusak po bilju. 3 Jer razglasit ću ime Gospodnje; priznajte veličinu Boga našega. 4 On je Stijena, savršeno je djelo njegovo, jer pravi su svi njegovi puti; Bog istine i bez nepravde, pravedan i pravičan je on. 5 Oni se iskvariše pred njim, nisu mu sinovi zbog ljage svoje, naraštaj su izopačen i razvratan. 6 Zar tako uzvraćaš Gospodu, puče bezumni i nerazumni? Nije li on tvoj Otac koji te kupio? Nije li te on načinio i ustrojio te? 7 Spomeni se dana pradavnih, promisli godine od naraštaja do naraštaja. Pitaj oca svojega, i kazat će ti; starješine svoje, i reći će ti. 8 Kad je Svevišnji dijelio baštinu narodima, kad je razdvojio sinove ljudske, postavi međe pucima prema broju sinova Izraelovih. 9 Jer dio je Gospodnji puk njegov, Jakov je uže nasljedstva njegova. 10 Našao ga je u zemlji pustinjskoj i u pustoši ričuće pustare; okružio ga je, podučavao ga, čuvao ga kao zjenicu oka svojega. 11 Kao što orao bdije nad gnijezdom svojim, lebdi nad svojim mladima, šireći krila svoja, uzimajući ih i noseći ih na svojemu perju, 12 tako je sâm Gospod njega vodio, tuđega boga ne bijaše s njim. 13 Dade mu da jezdi po visovima zemaljskim, da se najede plodova poljskih; i podoji ga medom iz stijene i uljem iz kremene hridi, 14 kravljim maslom i ovčjim mlijekom, s pretilinom jaganjaca i biranih ovnova bašanskih i jaraca, s pretilinom bubregâ pšenice. A vina si pio od krvi grožđane. 15 Ali se Ješurun ugojio pa se uzritao. Ugojio si se, utovio i usalio. Tad odbaci Boga koji ga je stvorio i prezre Stijenu svojega spasenja. 16 Tuđim bogovima učiniše ga ljubomornim, razjariše ga gnusobama. 17 Žrtvovahu zlodusima, a ne Bogu, bogovima kojih nisu poznavali; novim bogovima koji dođoše nedavno, kojih se nisu bojali očevi vaši. 18 Zanemario si Stijenu koja te rodila i zaboravio Boga koji te sazdao. 19 I kad Gospod to vidje, u gnjevu odbaci svoje sinove i kćeri svoje. 20 I reče: ‘Lice ću svoje sakriti od njih, vidjet ću što će im biti kraj; jer oni su naraštaj opak, sinovi u kojih vjernosti nema. 21 Oni me izazvaše na ljubomoru onime što Bog nije, razjariše me svojim ništavilima; i ja ću njih učiniti ljubomornima onima što puk nisu, narodom bezumnim razjarit ću ih. 22 Jer u mojemu gnjevu oganj se rasplamsao, i gorjet će do dubina šeolskih; i proždrijet će zemlju i urod njezin, i spalit će temelje gora. 23 Na njih ću zla zgrnuti, svoje ću strije­le potrošiti na njih. 24 Glad će ih moriti, a ognjice i ljute pošasti proždirati. I zub zvjeradi poslat ću na njih, s otrovom zmija što gmižu u prašini. 25 Vani će poharati mač, a unutra strava — i mladića i djevicu, dojenče i čovjeka sjedokosa. 26 Rekoh: Sasjeći ću ih na komadiće, zbrisat ću im spomen izmeđ’ ljudi. 27 Nisam li se plašio srdžbe neprijateljeve, da se protivnici njihovi ne bi prevarili te rekli: Naša se ruka uzvisila, ta nije Gospod sve ovo učinio.’ 28 Jer narod je to kojem manjka savjeta, i razboritosti u njih nema. 29 O, da su mudri, ovo bi razumjeli, razabrali bi svršetak svoj. 30 Kako bi jedan tisuću u bijeg nagnao i dvojica protjerala deset tisuća, da ih Stije­na njihova nije prodala, da ih Go­spod nije izručio? 31 Jer njihova stijena nije poput Stijene naše; ta nek naši neprijatelji sami budu suci! 32 Jer loza im je od sodomske loze i iz polja gomorskih; grožđe im je grožđe žuhko, grozdovi mu gorki. 33 Vino im je otrov zmajski i opak jed naočarkin. 34 ‘Nije li to kod mene pohranjeno, zapečaćeno u mojim riznicama? 35 Moja je osveta i odmazda, u svoje vrijeme posrnut će im noga; jer blizu je dan pogibli njihove i udes njihov hita prema njima.’ 36 Jer Gospod će suditi puku svojemu i sažalit će se nad slugama svojim kad uvidi da im ponestaje snage, da je i zasužnjenu i slobodnu kraj. 37 Tad će reći: Gdje su bogovi njihovi, stijena kojoj se utječu, 38 što su jeli salo njihovih žrtava i pili vino ljevanica njihovih? Neka ustanu i neka vam pomognu, neka vam budu zaklon. 39 Vidite sada da ja, ja sam taj, i osim mene bogova nema; ja usmrćujem i oživljujem, ja udaram i iscjeljujem, i nema toga koji bi iz moje izbavio ruke. 40 Jer ruku svoju prema nebu dižem i kažem: Tako ja živ bio dovijeka, 41 ako naoštrim svoj blistavi mač i uzmem sud u svoje ruke, osvetom ću uzvratiti neprijateljima svojim i platiti onima koji mene mrze. 42 Strijele ću svoje napojiti krvlju, i mač moj najest će se mesa; krvlju poklanih i zasužnjenih, glavama neprijateljskih vođa.’ 43 Proveselite se, pogani, s pukom njegovim, jer on će osvetiti krv svojih slugu i uzvratit će osvetom svojim protivnicima, i izvršit će pomirenje nad svojom zemljom i nad pukom svojim.« 44 I dođe Mojsije te izgovori sve riječi ove pjesme puku na uši, on i Hošea, sin Nunov. 45 Kad Mojsije prestade govoriti sve ove riječi svemu Izraelu, 46 tada im reče: »Usadite u srca svoja sve riječi što ih ja danas među vama svjedočim. Zapovjedite ih sinovima svojim, da bi pazili da izvrše sve riječi ovoga zakona. 47 Jer to za vas nije prazna riječ; ta ona vam je život! I po toj riječi produljit ćete dane svoje na zemlji u koju vi idete preko Jordana da biste je zaposjeli.« 48 I toga istoga dana prozbori Gospod Mojsiju govoreći: 49 »Uzađi na ovo Abarimsko gorje, na goru Nebo — što je u zemlji moapskoj, nasuprot Jerihonu — pa pogledaj zemlju kanaansku koju ću ja dati u posjed sinovima Izraelovim. 50 Onda umri na gori na koju si ti uzašao i pridruži se puku svojemu, kao što se i Aron, brat tvoj, na gori Horu pridružio puku svojemu, 51 budući da ste mi se iznevjerili među sinovima Izraelovim na Meripskim vodama, kod Kadeša u pustinji Cinu, jer me niste posvetili među sinovima Izraelovim. 52 Ti ćeš naime vidjeti tu zemlju izdaleka, ali u nju nećeš ući, u zemlju koju ja dajem sinovima Izraelovim.«