Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Ponovljeni zakon 9.

1 »Čuj, Izraele, ti danas prelaziš Jordan da uđeš i zaposjedneš narode veće i moćnije od sebe, gradove velike i utvrđene do neba, 2 puk velik i visok, sinove Anakovaca za koje ti znaš i o kojima si ti slušao: ‘Tko će se održati pred sinovima Anakovim?’ 3 Znaj dakle danas da Gospod, Bog tvoj, taj koji pred tobom prelazi, on je oganj što proždire; on će ih istrijebiti i on će ih oboriti pred tobom. Tako ćeš ih protjerati i brzo ih zatrti, kako ti je Gospod govorio. 4 Kad ih Gospod, Bog tvoj, protjera ispred tebe, nemoj reći u srcu svojemu govoreći: ‘Zbog moje pravednosti Gospod me uveo da zaposjednem ovu zemlju.’ Ne, nego zbog opakosti onih naroda Gospod ih tjera ispred tebe. 5 Ne ideš ti zaposjesti tu zemlju zbog svoje pravednosti ili zbog čestitosti srca svojega, nego zbog opakosti onih naroda Gospod, Bog tvoj, tjera ih ispred tebe, i da održi riječ kojom se Gospod zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu. 6 Znaj dakle da ti Gospod, Bog tvoj, ne daje da zaposjedneš ovu dobru zemlju zbog tvoje pravednosti, jer ti si puk tvrde šije. 7 Sjećaj se, ne zaboravljaj kako si u pustinji srdio Gospoda, Boga svojega. Od dana kad si izašao iz zemlje egipatske do vašega dolaska na ovo mjesto bijaste nepokorni Gospodu. 8 I na Horebu ste rasrdili Gospoda te se Gospod tako na vas razgnjevio da vas je htio uništiti. 9 A kad uzađoh na goru da primim kamene ploče, ploče saveza što ga je Gospod sklopio s vama, ostadoh na gori četrdeset dana i četrdeset noći: niti sam kruha jeo niti sam vode pio. 10 Tada mi Gospod dade dvije kamene ploče ispisane prstom Božjim, a na njima bijahu sve riječi što ih je Gospod vama govorio na gori isred ognja na dan zbora. 11 I dogodi se, po isteku četrdeset dana i četrdeset noći, da mi Gospod dade dvije kamene ploče, ploče saveza. 12 Tada mi Gospod reče: ‘Ustani, žurno siđi odavde, jer se pokvario puk tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su zašli s puta koji sam im zapovjedio. Načinili su sebi liveni lik.’ 13 I reče mi Gospod govoreći: ‘Gledam ovaj puk; i gle, to je puk tvrde šije. 14 Pusti me da ih uništim i izbrišem im ime ispod neba; a od tebe ću načiniti narod jači i brojniji od ovog.’ 15 Nato se okrenuh i siđoh s gore, a gora je plamtjela u ognju; i dvije ploče saveza bile su u moje dvije ruke. 16 I pogledah, i gle: sagriješili ste protiv Gospoda, Boga svojega — načiniste sebi tele saliveno! Brzo ste zašli s puta koji vam je Gospod zapovjedio. 17 A ja pograbih one dvije ploče i bacih ih iz svoje dvije ruke te ih razbih pred vašim očima. 18 Onda se prostrijeh pred Gospodom, kao ono prije, četrdeset dana i četrdeset noći; niti sam kruha jeo niti sam vode pio, zbog svih vaših grijeha što ste ih počinili radeći što je zlo u očima Gospodnjim i razjarivši ga. 19 Ja sam naime strahovao od gnjeva i jarosti kojom se Gospod rasrdio na vas da vas uništi, ali me Gospod i tada usliša. 20 I na Arona se Gospod silno razgnjevio hoteći ga uništiti, ali ja se u ono doba pomolih i za Arona. 21 Tada uzeh vaš grijeh, tele što ga bijaste načinili, i spalih ga na vatri pa ga smrskah i drobih dositna dok se nije smrvilo u prah. Onda prah njegov bacih u potok što teče s gore. 22 I kod Tabere i Mase i Kibrot-Hataave srdili ste Gospoda. 23 I kad vas je Gospod slao iz Kadeš-Barnee govoreći: ‘Uzađite i zaposjednite zemlju što sam vam je dao’, vi ste se tada pobunili protiv zapovijedi Gospoda, Boga svojega, i niste mu vjerovali niti ste poslušali glasa njegova. 24 Nepokorni bijaste Gospodu od dana otkad vas poznajem. 25 Zato se prostrijeh pred Gospodom; ležao sam tako četrdeset dana i četrdeset noći jer je Gospod rekao da će vas uništiti. 26 I dok sam se molio Gospodu, rekao sam: ‘Gospodine Gospode, nemoj zatrti puka svojega i baštine svoje koju si izbavio veličinom svojom kad si ih izveo iz Egipta rukom jakom. 27 Spomeni se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova; ne obaziri se na tvrdokornost puka ovoga, ni na njihovu zloću ni na grijeh njihov, 28 da ne reknu u zemlji iz koje si nas izveo: ‘Budući da ih Gospod nije mogao uvesti u zemlju koju im je obrekao i da ih je mrzio, izveo ih je da ih pomori u pustinji.’ 29 A oni su tvoj puk i tvoja baština, koju si izveo velikom svojom snagom i ispruženom mišicom.«