Poput Pilata, mi svojom šutnjom osuđujemo Krista

“‘Ne znaš li da imam vlast osloboditi te i da imam vlast razapeti te?’ ‘Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti — odgovori mu Isus — kad ti ne bi bilo dano odozgo.’” (Ivan 19,10.11)
Krist stoji pred sudačkom stolicom svezan kao zatvorenik. Sudac Ga gleda sumnjičavo i strogo. Ljudi se brzo okupljaju i dok se protiv Njega čitaju optužbe, promatrači pristižu sa svih strana: “On kaže da je židovski kralj. Odbija plaćati porez caru. Izjednačuje se s Bogom.” … Pilat je bio uvjeren da su tvrdnje o Kristovoj krivnji neutemeljene, bez obzira na to što su svećenici i poglavari tvrdili da je bogohulio. Židovi su bili pod nadahnućem Sotone, kao Kajin i ostali ubojice koji su spremniji uništiti život nego ga spasiti. “Oni su još upornije navaljivali: ‘On buni narod, učeći po svoj Judeji, počev od Galileje pa dovde.’” (Luka 23,4.5) Sada je Pilat pomislio da mu se ukazala prilika da se riješi cijele te neugodnosti oko suđenja Kristu. Njemu je bilo potpuno jasno da su Ga Židovi predali iz zavisti. … “I kad saznade da potpada pod Herodovu vlast, posla ga k Herodu, koji i sam onih dana bijaše u Jeruzalemu.” (Luka 23,7) Bio je to onaj Herod čije su ruke bile uprljane krvlju Ivana Krstitelja. “Herod se vrlo obradova kad opazi Isusa; odavna je želio da ga vidi, mnogo je o njemu slušao te se nadaše da će vidjeti gdje čini koje čudo.” (Luka 23,8) … Kristovo djelo i misija na ovome svijetu nije bilo da zadovoljava dokonu radoznalost knezova, poglavara, književnika, svećenika i seljaka. On je došao da iscijeli ranjene u srcu (vidi Luka 4,18.19; Izaija 61,1.2). … Da je Krist mogao reći neku riječ kojom bi izliječio rane dušama oboljelim od grijeha, On ne bi šutio. Ali prelijepi dragulji istine, govorio je On svojim učenicima, ne trebaju se bacati pred svinje (vidi Matej 7,6). A Kristovo ponašanje i šutnja pred Herodom sami po sebi rječito su govorili. Židovski narod je doveo svojega dugoočekivanog Mesiju da Ga osudi ista ona sila kojoj su i sami robovali. Htjeli su isposlovati osudu za Kneza života — Jedinoga koji ih je mogao osloboditi iz njihovog ropstva. (Manuscript 112, 1897.)