“A u ponoć Pavao i Sila molili su se i slavili pjesmom Boga; a sužnji su ih slušali.” (Djela 16,25)
Strah od koronavirusa koji je postigao pandemijske razmjere donio je tjeskobu koja je poput tsunamija zapljusnula naš svijet. Kako ojačati vjeru kad osjećamo da nije postojana? Pavao i Sila pokazali su nam kako možemo razviti snažno povjerenje u Boga u vrijeme krize i tjeskobe.
U šesnaestom poglavlju Djela apostolskih čitamo o ženi ropkinji koja je zarađivala novac proricanjem sudbine ljudima, i tako donosila veliku zaradu svojim gospodarima. Ona je ometala Pavla i njegove prijatelje dok su obznanjivali Radosnu vijest o Isusu. Nakon što je Pavao istjerao zlog duha iz nje, njezini gospodari su postali vrlo ljutiti jer je time njihova “dionica sreće” propala. Uhvatili su Pavla i Silu, odvukli ih pred vlasti i optužili za nered u njihovom gradu. Poglavari grada naredili su da se Pavao i Sila išibaju i zatim zatvore u tamnicu. Čuvar tamnice je trebao dobro paziti na njih. Iako su bili u tamnici, Pavao i Sila su nas na četiri načina poučili kako da razvijemo snažnu vjeru u vrijeme krize.
Najprije su se molili
Tamnice u doba starog Rima bile su mjesta neugodnih mirisa, tamne, vlažne i hladne. Bile su namijenjene za odmetnike, prekršitelje zakona i kriminalce. Na takvom mjestu našli su se Pavao i Sila. Ali, “oko ponoći, Pavao i Sila su se molili …” Znali su da je Bog njihovo Utočište i Snaga, uvijek spreman pomoći u nevolji. (Psalam 46,1) Znali su i da Bog uslišava molitve. “U nevolji svojoj povikah Gospodu, zavapih Bogu svojemu; On razabra iz šatora svojega glas moj, do ušiju njegovih dođe vapaj moj.” (Psalam 18,6) Bog nosi naše terete: “I svu svoju brigu povjerite njemu, jer se on brine za vas!” (1. Petrova 5,7) Molitvom i mi danas možemo poraziti brigu i strah.
Drugo, pjevali su
Zamislite prizor: Pavao i Sila u mračnoj i hladnoj tamnici, pretučeni i u bolovima, u lancima, stavljeni u klade koje ih bolno pritišću, vjerojatno gladni i žedni… Ali umjesto da jauču i tuguju, oni pjevaju! Sretno srce može pjevati u svim uvjetima, jer vjeruje obećanjima iz Božje riječi. “Riječ Kristova neka stanuje u vama obilato, u svakoj mudrosti učeći i opominjući jedan drugoga, s psalmima, hvalospjevima i pjesmama duhovnim u milosti pjevajući u srcima svojim Bogu.” (Kološanima 3,16) Jedan od znakova da ljudi vjeruju Bogu jest da pjevaju. “Nego budite ispunjeni Duhom, izgovarajte zajedno psalme, himne i nadahnute pjesme; pjevajte i slavite Gospoda svim svojim srcem.” (Efežanima 5,18.19)
Treće, ljubavlju su pobijedili strah i nesigurnost
U mračnoj tamnici ostali su zatvorenici slušali kako Pavao i Sila pjevaju i kako se mole. U jednom trenutku zatresla se zemlja. Nakon silovitog potresa, vrata tamnice su se otvorila, a zatvorenički okovi su im spali. Prestrašeni čuvar tamnice bio se spreman ubiti, jer je mislio da su zarobljenici pobjegli. Ali Pavao je povikao: “Ne čini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje!” Ispunjen Božjom ljubavlju, Pavao je imao samilosti prema zatvorskom čuvaru. Znao je da “savršena ljubav izgoni strah” (1. Ivanova 4,18). Pružanje ljubavi drugima pomaže i nama u podizanju samopouzdanja.
Četvrto, dijelili su ljubav prema Isusu
Čuvar tamnice je prepun straha drhtao pred Pavlom i Silom, te ih upitao: “Gospodo, što moram učiniti da se spasim?” Oni su odgovorili: “Vjeruj u Gospoda Isusa pa ćeš se spasiti ti i dom tvoj.” Umjesto da dopuste da ih obuzme tamni oblak brige, Pavao i Sila su iskusili radost vidjevši kako čuvar tamnice prihvaća Isusovu ljubav (Djela 16,34).
Slijedimo i mi primjer Pavla i Sile. Iako još nemamo lijek za koronavirus, možemo pokazati jaku vjeru — molitvom, pjesmom, ljubavlju i dijeljenjem Isusove ljubavi. Kad živimo na taj način, očitujemo snažnu vjeru i liječimo svaki osjećaj straha i nesigurnosti koji pokušava postati poput virusa.
Elizabeta Brechelmacher Abramović