Posljednja pogreška

“Posegnu Uza rukom za Kovčegom Božjim da ga pridrži, jer ga volovi umalo ne prevrnuše. Ali se Jahve razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj prijestup, tako da je umro ondje, kraj Kovčega Božjega.” (2. Samuelova 6,6.7)
“Sudbina Uze bila je božanski sud zbog kršenja najizričitije zapovijedi. Gospodin je preko Mojsija dao posebnu uputu u vezi s prenošenjem Kovčega. Nitko osim svećenika, Aronovih potomaka, nije ga smio dotaknuti ili pogledati dok je bio otkriven. … Svećenici su trebali pokrivati Kovčeg, a Kehatovci su ga trebali podignuti polugama koje su bile provučene kroz alke na svakoj strani Kovčega i nikada nisu uklanjane. Mojsije je Geršonovcima i Merarijevcima, koji su bili odgovorni za zavjese, daske i stupove Svetišta, dao kola i volove za prevoženje onoga što im je bilo povjereno. ‘Kehatovcima nije dao ništa, jer je njihova zadaća bila nositi posvećene predmete na ramenima.’ (Brojevi 7,9) Tako se nošenjem Kovčega iz Kirjat-Jearima izravno i bezrazložno obeščastila Gospodnja uputa. … Filistejci, koji nisu poznavali Božji zakon, stavili su Kovčeg na kola kad su ga vraćali Izraelu i Gospodin je prihvatio djelo koje su učinili. Ali Izraelci su u svojim rukama imali izjavu o Božjoj volji o svim ovim pitanjima i njihovo je zanemarivanje ovih uputa značilo obeščašćivanje Boga. Na Uzi je počivala najveća krivnja drskosti. Prekršaj Božjeg zakona umanjio je njegov osjećaj o njegovoj svetosti i s nepriznatim grijehom na sebi on se, usprkos božanskoj zabrani, drznuo i dodirnuo simbol Božje prisutnosti. Bog ne može prihvatiti djelomičnu poslušnost ili lakomislen odnos prema Njegovim zapovijedima. Kaznom nad Uzom On je namjeravao u cijeli Izrael usaditi važnost strogog pridržavanja Njegovih zahtjeva. Tako je smrću jednog čovjeka narod potaknut na pokajanje i spriječena potreba da se kazne tisuće.” (Patrijarsi i proroci, str. 595,596)