Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 2.
1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja i sva vojska njihova. 2 A sedmoga dana dovrši Bog djelo svoje što ga učini. I počinu u sedmi dan od svega djela svojega što ga učini. 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer u taj dan počinu od svega djela svojega što ga stvori i učini Bog. 4 Ovo je postanak neba i zemlje, tako su stvarani u dan kad Gospod, Bog, načini zemlju i nebo. 5 A još nije bilo nikakva poljskoga grmlja na zemlji, i nikakvo poljsko bilje još ne bijaše niklo, jer Gospod, Bog, ne pusti dažda na zemlju; i ne bijaše čovjeka da obrađuje zemlju. 6 Ali se podizala para iz zemlje i natapala sve površje zemaljsko. 7 I Gospod, Bog, načini čovjeka od praha zemaljskoga, i u nosnice mu udahnu dah života; i čovjek posta duša živa. 8 I zasadi Gospod, Bog, vrt na istoku, u Edenu, i smjesti ondje čovjeka kojega je načinio. 9 I Gospod, Bog, učini da iz zemlje nikne svakojako drveće — pogledu zamamno a dobro za hranu — i drvo života, nasred vrta, i drvo spoznaje dobra i zla. 10 A iz Edena je izvirala rijeka da bi natapala vrt; odande se pak granala i tvorila četiri rukavca. 11 Prvomu je ime Pišon; on optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata; 12 a zlato te zemlje je dobro. Ima ondje i bdelija i kamena oniksa. 13 A drugoj rijeci ime je Gihon; ona optječe svom zemljom Kuš. 14 Trećoj je pak rijeci ime Tigris; ona teče na istok Asirije. A četvrta, to je rijeka Eufrat. 15 I Gospod, Bog, uze čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i da ga čuva. 16 I zapovjedi Gospod, Bog, čovjeku govoreći: »Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi, 17 ali s drveta spoznaje dobra i zla da nisi jeo! Jer u dan kad s njega pojedeš, zasigurno ćeš umrijeti!« 18 I reče Gospod, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam; načinit ću mu pomoć kao što je on.« 19 I Gospod, Bog, načini od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske te ih dovede čovjeku da vidi kako će koju nazvati; pa kako koji živi stvor čovjek nazove, tako nek mu bude ime. 20 I nadjenu čovjek imena svoj stoci i pticama nebeskim, i svakoj životinji poljskoj. Ali čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. 21 Tada Gospod, Bog, pusti dubok san na čovjeka te on usnu; i uze jedno od njegovih rebara, a mjesto zatvori mesom. 22 I od rebra što ga uze čovjeku Gospod, Bog, načini ženu pa je dovede čovjeku.23 A čovjek reče: »Ovo je sada kost od mojih kostiju i tijelo od tijela mojega! Ova će se čovječicom zvati, jer ta je od čovjeka uzeta.« 24 Zbog toga će čovjek ostaviti svoga oca i majku svoju i prionuti uza svoju ženu, i bit će dvoje jedno tijelo. 25 A bijahu oboje goli — Adam i žena njegova — ali ne osjećahu stida.