Postanak 31

14. 02. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 31.

 

1 No doču on riječi sinova Labanovih koji govorahu: »Jakov uze sve što je oca našega, i od onoga što je oca našega stekao je sve ono bogatstvo.« 2 I zagleda se Jakov u lice Labanovo, i gle: ne drži se on prema njemu kao prije. 3 Tada Gospod reče Jakovu: »Vrati se u zemlju svojih otaca i k rodu svojemu, a ja ću biti s tobom.« 4 Nato Jakov posla te dozva Rahelu i Leu u polje, k stadu svojemu, 5 pa im reče: »Ja vidim na licu vašega oca da se on prema meni ne drži kao prije, ali Bog oca mojega bio je sa mnom. 6 I same znate da sam svom snagom svojom služio vašemu ocu. 7 A vaš me otac varao i deset puta mijenjao mi plaću; ali Bog mu nije dopustio da mi naudi. 8 Ako bi ovako rekao: ‘Pjegave nek ti budu plaća’, onda bi cijelo stado mladilo pjegave; ako bi pak rekao ovako: ‘Prugaste nek ti budu plaća’, onda bi cijelo stado mladilo prugaste. 9 Tako je Bog uzimao stoku ocu vašemu i davao je meni. 10 I dogodi se, u vrijeme kad se stoka parila, da podigoh oči svoje i u snu vidjeh: i gle, jarci koji skakahu na stoku bijahu prugasti, pjegavi i prošarani. 11 Tada mi anđeo Božji u snu reče: ‘Jakove!’ A ja rekoh: ‘Evo me!’ 12 Pa reče: ‘Podigni sad oči svoje i pogledaj: svi su jarci što skaču na stoku prugasti, pjegavi i prošarani; ta vidjeh sve što ti učini Laban. 13 Ja sam Bog Betela, gdje si pomazao stup i gdje si mi učinio zavjet. Sad ustaj, idi iz ove zemlje i vrati se u zemlju roda svojega.’« 14 Nato odgovoriše Rahela i Lea i rekoše mu: »Zar još imamo dijela i baštine u domu oca svojega? 15 Zar nas on nije smatrao tuđinkama? Ta on nas je prodao pa sveudilj proždro i otkupninu našu! 16 Jer sve bogatstvo što ga je Bog oduzeo ocu našemu, ono je naše i naše djece. Zato sad, što god ti je Bog rekao, izvrši.« 17 Tada Jakov ustade i naprti na deve djecu svoju i žene svoje, 18 pa potjera svu svoju stoku i sve blago što ga bijaše priskrbio, stečenu stoku što ju je namaknuo u Padan-Aramu, da ode k Izaku, ocu svojemu, u zemlju kanaansku. 19 Laban pak bijaše otišao strizati ovce svoje pa Rahela ukrade kućne kumire što su pripadali ocu njezinu. 20 A Jakov obmanu srce Labana Sirijca tako što mu i ne kaza da on kani pobjeći. 21 Tako on pobježe sa svime što bijaše njegovo. I ustade te prijeđe preko Rijeke pa upravi lice svoje prema Gileadskom gorju. 22 A trećega dana dojaviše Labanu da je Jakov pobjegao. 23 Tada on povede sa sobom braću svoju te je išao za njim sedam dana hoda i sustigao ga u Gileadskom gorju. 24 Ali Bog dođe Labanu Sirijcu noću u snu pa mu reče: »Pazi da s Jakovom ne govoriš ni dobro ni zlo.« 25 Tada Laban stigne Jakova. A Jakov bijaše razapeo šator svoj u gori. Laban pak s braćom svojom razape svoj u Gileadskom gorju. 26 Onda Laban reče Jakovu: »Što učini te obmanu srce moje i odvede mi kćeri kao zasužnjene mačem? 27 Zašto si potajno pobjegao i okrao me a da mi nisi kazao? Ta otpravio bih te s veseljem i s pjesmama, uz bubnje i harfe! 28 Nisi mi ni dopustio da izljubim svoje sinove i kćeri svoje! Zbilja si ludo postupio čineći tako! 29 U moći je ruke moje nanijeti vam zlo, ali Bog oca vašega sinoć mi reče govoreći: ‘Pazi da s Jakovom ne govoriš ni dobro ni zlo.’ 30 A sad hajde, otišao si jer si silno čeznuo za domom oca svojega; ali zašto si pokrao moje bogove?« 31 Nato Jakov odgovori i reče Labanu: »Ta pobojah se jer rekoh: ‘Da mi silom ne otmeš kćeri svoje.’ 32 Neka onaj u koga nađeš svoje bogove ne ostane na životu! Pred braćom našom razaberi što je tvoje kod mene pa nosi sa sobom!« A Jakov nije znao da ih je Rahela ukrala. 33 Tako Laban uđe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, pa u šator dviju sluškinja — i ne nađe ništa. Onda izađe iz Leina šatora pa uđe u šator Rahelin. 34 A Rahela bijaše uzela kućne kumire i stavila ih u devin samar pa sjela na njih. I ispremetao je Laban cijeli šator, ali ih nije našao. 35 A ona bijaše rekla ocu svojemu: »Neka se moj gospodar ne srdi što ne mogu ustati pred njim, jer imam ono što je običaj u žena.« Tako je pretraživao, ali kućnih kumira nije našao. 36 Tada se Jakov ražesti i stane parbiti s Labanom. I Jakov odgovori i reče Labanu: »Što je moj prijestupak, što li moj grijeh, da me tako žestoko progoniš? 37 Ta ispremetao si sve moje stvari; od sviju stvari doma svojega, što li si našao? Položi ih ovamo pred braću moju i braću svoju pa nek oni presude između nas dvojice! 38 Za ovih dvadeset godina što ih ja s tobom provedoh ovce tvoje i koze tvoje nisu se jalovile niti ja jedoh ovnova iz tvojega stada. 39 Ono što bi zvjerad rastrgla, tebi nisam donosio — sâm sam to podmirio; iz moje si to ruke tražio bilo da je ukrade­no danju ili da je ukradeno noću. 40 Ovako mi je bilo: danju me proždirala žega, a noću mraz; i san mi je bježao s očiju mojih. 41 Za ovih dvadeset godina što sam ih ja proveo u tvojoj kući četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za stoku tvoju; i deset si mi puta plaću mijenjao. 42 Da Bog oca mojega, Bog Abrahamov i Strah Izakov, nije sa mnom bio, ti bi me sad zacijelo otpravio praznih ruku. Bog je vidio nevolju moju i trud ruku mojih pa te sinoć prekorio.« 43 Nato Laban odgovori i reče Jakovu: »Ove su kćeri moje kćeri i ova su djeca moja djeca i ova je stoka moja stoka i sve to što ti vidiš moje je. Ali što da danas činim ovim svojim kćerima ili njihovoj djeci koju su rodile? 44 Nego hajde sad da ti i ja sklopimo savez pa nek bude svjedokom između mene i tebe.« 45 Tada Jakov uze kamen pa ga uspravi kao stup. 46 I reče Jakov braći svojoj: »Nakupite kamenja!« A oni uzeše kamenje i naslagaše gomilu, te blagovahu ondje na gomili. 47 I Laban je nazva „Jegar-Sahaduta”, a Jakov je nazva „Galed”. 48 Onda Laban reče: »Ova je gomila danas svjedok između mene i tebe.« Zato joj bijaše nadjenuto ime Galed, 49 ali i Micpa, jer reče: »Neka Gospod straži između mene i tebe kad se raziđemo jedan od drugoga. 50 Ako budeš zlostavljao kćeri moje ili ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, sve da nitko ne bude s nama, znaj: Bog je svjedok između mene i tebe.« 51 Potom Laban reče Jakovu: »Gle ovu gomilu i gle stup koji sam postavio između sebe i tebe: 52 svjedok je ova gomila i svjedok je stup da ja preko ove gomile neću prijeći k tebi, a i ti k meni nećeš u zloj namjeri preko ove gomile i ovoga stupa prelaziti. 53 Bog Abrahamov i Bog Nahorov, Bog oca njihova, sudio između nas!« I Jakov se prisegnu Strahom svojega oca Izaka. 54 Tada Jakov prinese žrtvu na gori i pozva braću svoju da blaguju kruh. I blagovahu kruha te prenoćiše na gori. 55 A Laban ujutro podrani te izljubi svoje sinove i kćeri svoje, pa ih blagoslovi. Onda Laban ode i vrati se u svoje mjesto.