Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 50.
1 Tada Josip pade na lice oca svojega i zaplaka, te ga stane ljubiti. 2 Onda Josip zapovjedi svojim slugama liječnicima da mu oca balzamiraju; i liječnici balzamiraše Izraela. 3 I navrši mu se četrdeset dana — toliko je naime dana potrebno za balzamiranje; i Egipćani ga oplakivahu sedamdeset dana. 4 A kad dani njegova oplakivanja prođoše, prozbori Josip domu faraonovu govoreći: »Ako sam dakle našao milost u vašim očima, prozborite, molim vas, na uši faraonove govoreći: 5 Moj me otac zakleo govoreći: ‘Ja ću, evo, umrijeti. Sahrani me tamo u zemlji kanaanskoj u grob moj što sam ga sebi iskopao.’ Zato sad, molim te, pusti da uzađem i sahranim oca svojega; onda ću se vratiti.’« 6 A faraon reče: »Uzađi i sahrani oca svojega, kako te zakleo.« 7 Tako Josip uzađe da bi sahranio oca svojega. S njim uzađoše i sve sluge faraonove, starješine doma njegova i sve starješine zemlje egipatske; 8 i sav dom Josipov, i braća njegova, i dom oca njegova. Samo nejačad svoju i ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji gošenskoj. 9 A uzađoše s njim i kola i konjanici. I bijaše to veoma duga povorka. 10 Tako dođoše na gumno Atadovo, što se nalazi onkraj Jordana, te ondje naricahu glasnom i vrlo gorkom jadikovkom. I Josip održa sedmodnevno žalovanje za svojim ocem. 11 A kad stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidješe žalovanje na gumnu Atadovu, rekoše: »Ovo je veliko žalovanje Egipćanâ.« Zato mu nadjenuše ime Abel-Micraim. To mjesto je onkraj Jordana. 12 A sinovi mu njegovi učiniše onako kako im bijaše zapovjedio; 13i preniješe ga sinovi njegovi u zemlju kanaansku te ga sahraniše u špilji na poljani Makpeli, nadomak Mamrea, što ju je kupio Abraham kao zemljište za sahranjivanje od Efrona Hetita. 14 A pošto je sahranio oca svojega, Josip se vrati u Egipat — on i braća njegova i svi koji uzađoše s njim pokopati oca njegova. 15 No kad braća Josipova vidješe da im je otac umro, rekoše: »Što ako nas Josip zamrzi? Ta zacijelo će nam uzvratiti za sve zlo koje smo mu nanijeli.« 16 Stoga poručiše Josipu govoreći: »Pred svoju smrt otac tvoj zapovjedi govoreći: 17 ‘Ovako recite Josipu: O, molim te, oprosti prijestupak braći svojoj i grijeh njihov što su ti zlo nanijeli! Zato sad, molim te, oprosti prijestupak slugama Boga oca svojega.’« Kad mu to izrekoše, Josip zaplaka. 18 Tada dođoše i braća njegova te padoše preda nj i rekoše: »Evo nas k tebi da ti budemo robovi!« 19 No Josip im reče: »Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga? 20 Premda ste vi smislili zlo protiv mene, Bog je to smislio na dobro, da se zbude kao što je ovo danas, da sačuva život velikomu puku. 21 Zato sad, ne bojte se! Ja ću skrbiti za vas i za vašu nejačad!« Tako ih je tješio i govorio srcu njihovu. 22 I Josip prebivaše u Egiptu, on i dom oca njegova i braća njegova. I poživje Josip stotinu i deset godina. 23 I vidje Josip Efraimove sinove do trećega koljena, kao i sinove Makira, sina Manašeova, koji se rađahu na Josipovim koljenima. 24 I reče Josip braći svojoj: »Ja ću umrijeti, ali vas će Bog zacijelo pohoditi i izvesti vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu.« 25 Tada Josip zakune sinove Izraelove govoreći: »Bog će vas zacijelo pohoditi, a vi iznesite kosti moje odavde!« 26 I umrije Josip kad mu bijaše stotinu i deset godina. I balzamiraše ga te ga u Egiptu položiše u lijes.