Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 6.
1 I dogodi se, kad se ljudi počeše množiti po površju zemaljskome i kćeri im se porađale, 2 da se sinovi Božji zagledaše u kćeri ljudske — ta bijahu one pristale — te ih uzimahu sebi za žene, kako su koju izabrali. 3 Tada Gospod reče: »Neće se moj duh dovijeka parbiti s čovjekom, ipak je on tijelo; pa neka bude dana njegovih stotinu i dvadeset godina.« 4 U one dane, a i kasnije, bijahu na zemlji divovi, kad su sinovi Božji prilazili kćerima ljudskim a one im rađale djecu. To su oni silni ljudi, od starine na glasu. 5 I vidje Gospod da je velika zloća čovjekova na zemlji, i svaki naum mislî srca njegova vazda je samo zloća. 6 I Gospod zažali što je načinio čovjeka na zemlji i ražalosti se u srcu svojemu. 7 I reče Gospod: »Čovjeka kojega sam stvorio zbrisat ću s lica zemlje — od čovjeka do zvijeri, gmazova i ptica nebeskih — jer sam zažalio što sam ih načinio.« 8 Ali Noa nađe milost u očima Gospodnjim. 9 Ovo je rodoslovlje Noino. Noa bijaše čovjek pravedan, besprijekoran u svojemu naraštaju. S Bogom je Noa hodio. 10 I rodi Noa tri sina: Šema, Hama i Jafeta. 11 A zemlja se pred Bogom iskvarila i napunila se zemlja nasiljem. 12 Tada Bog pogleda na zemlju, i gle — iskvarila se; jer svako tijelo iskrivi svoj put na zemlji. 13 Pa reče Bog Noi: »Dođe kraj svakomu tijelu preda mnom, jer se zemlja po njima napunila nasiljem; i evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom. 14 Napravi sebi korablju od goferova drveta; u korablji načini pregratke i obloži je iznutra i izvana paklinom. 15 A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude tri stotine lakata u duljinu, pedeset lakata nek joj je širina, a trideset lakata nek joj bude visina. 16 Na korablji načini otvor i završi ga lakat od vrha, a vrata postavi korablji sa strane. Načini joj donji, drugi i treći kat. 17 A ja ću, evo, sručiti potopne vode na zemlju da uništim svako tijelo pod nebom u kojemu je dah života; sve što je na zemlji izginut će. 18 A s tobom ću sklopiti savez svoj, te ćeš ući u korablju — ti i s tobom tvoji sinovi i žena tvoja i žene tvojih sinova. 19 A od svega što je živo — od svakoga tijela — uvedi u korablju od svakoga po dvoje, da s tobom preživi; neka budu muško i žensko. 20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svega što gmiže po zemlji prema njihovim vrstama; po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi. 21 A ti uzmi sa sobom od svega što je za jelo te prikupi uza se, da bude za hranu tebi i njima.« 22 Noa učini tako. Sve kako mu Bog zapovjedi, tako i učini.