Postanak 9

23. 01. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 9.

 

1 Tada Bog blagoslovi Nou i sinove njegove i reče im: »Plodite se i množite i napunite zemlju. 2 A bojat će vas se i strahovati od vas sva zvjerad zemaljska i sve ptice nebeske, sve što po zemlji gmiže i sve ribe morske; u vaše su ruke predani. 3 Sve što se kreće, što živi, bit će vam za hranu. Dajem vam sve, kao što vam dadoh i zeleno bilje. 4 Samo ne smijete jesti mesa u kojemu je život, to jest krv njegova. 5 I doista, za krv vašu, za vaše živote, tražit ću račun: tražit ću ga iz ruke svake zvijeri i iz ruke čovjekove. I iz ruke brata čovjekova tražit ću račun za život čovječji. 6 Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv proliti čovjek. Jer na svoju sliku Bog načini čovjeka! 7 A vi, plodite se i množite, zemlju napučite i namnožite se na njoj!« 8 I reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim govoreći: 9 »A ja, evo, savez svoj sklapam s vama i s vašim potomstvom poslije vas 10 i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom i sa svom zvjeradi zemaljskom što je s vama; od svega što je izašlo iz korablje do sve zvjeradi zemaljske. 11 I sklopit ću savez svoj s vama te nijedno tijelo neće više biti istrijebljeno vodama potopnim; i neće više biti potopa da uništi zemlju.« 12 I reče Bog: »Ovo je znak saveza što ga ja stavljam između sebe i vas i svih živih stvorova koji su s vama, za vjekovne naraštaje: 13 Luk svoj u oblak stavljam, da bude znak saveza između mene i zemlje. 14 I bit će ovako: kad oblak na zemlju navučem i luk se u oblaku pokaže, 15 spomenut ću se tad saveza svojega što je između mene i vas i svakoga živog stvora u svakome tijelu; i neće više biti potopnih voda da unište i jedno tijelo. 16 Kad se pojavi luk u oblaku, tada ću ga pogledati, da bih se spomenuo vječnoga saveza između Boga i svakoga živoga stvora u svakome tijelu što je na zemlji.« 17 I reče Bog Noi: »Ovo je znak saveza koji sklapam između sebe i svakoga tijela što je na zemlji.« 18 A sinovi Noini koji izađoše iz ko­rablje bijahu: Šem i Ham i Jafet. Ham pak bijaše otac Kanaana. 19 Ovo su trojica Noinih sinova, i od ovih se sva zemlja razgranala. 20 I poče Noa obrađivati zemlju, pa zasadi vinograd. 21 I napi se vina pa se opi, te se otkri nasred šatora svojega. 22 A Ham, otac Kanaana, vidje golotinju oca svojega pa to kaza dvojici braće svoje vani. 23 No Šem i Jafet uzeše ogrtač i pre­baciše ga sebi preko oba ramena pa, idući natraške, pokriše golotinju oca svojega. A lica im bijahu okrenuta te ne vidješe golotinju oca svojega. 24 Tada se Noa rastrijezni od vina svojega te dozna što mu učini njegov najmlađi sin. 25 Pa reče: »Proklet bio Kanaan, sluga slugama bio braći svojoj!« 26 I reče: »Blagoslovljen Gospod, Bog Šemov, a Kanaan nek mu bude sluga! 27 Nek Bog raširi Jafeta pa nek boravi u šatorima Šemovim, a Kanaan nek mu bude sluga!« 28 I poživje Noa poslije potopa tri stotine i pedeset godina. 29 I u svemu bijaše dana Noinih devet stotina i pedeset godina. Potom umrije.