““Otac moj proslavit će se time što ćete roditi mnogo roda i pokazati se moji učenici.”“ (Ivan 15,8)
Mnogi zaziru od života kojim je živio naš Spasitelj. Oni smatraju da moraju prinijeti preveliku žrtvu da bi slijedili Uzor, da bi donijeli rod u dobrim djelima, da bi zatim strpljivo izdržali Božje obrazovanje kako bi rod bio još bogatiji. Ali kada kršćanin sebe promatra samo kao skromno oruđe u Kristovim rukama, kada nastoji vjerno obaviti svaku dužnost oslanjajući se na pomoć koju je Bog obećao, tada vuče u Kristovom jarmu i smatra ga blagim; tada nosi teret za Krista i proglašava ga lakim. Tada može podići pogled i hrabro i s povjerenjem uskliknuti: ““Jer znam komu sam vjerovao i siguran sam da on može sačuvati povjereno mi blago do onoga Dana.”“ (2. Timoteju 1,12)
Ako se suočavamo s preprekama na svojem putu i vjerno ih svladamo; ako nailazimo na protivljenje i poniženje i u Kristovo ime postižemo pobjedu; ako nosimo odgovornosti i obavljamo svoje dužnosti u duhu našeg Učitelja — onda stječemo dragocjeno znanje o Njegovoj vjernosti i moći. Mi više ne ovisimo o iskustvu drugih, jer imamo svoje svjedočanstvo. Kao nekada Samarijanci, i mi možemo reći: ““Ne vjerujemo više zbog tvoga govora, jer smo sami čuli i znamo da je on uistinu Spasitelj svijeta.”“ (Ivan 4,42)
Što više razmišljamo o Kristovom karakteru, što stječemo više iskustava s Njegovom spasonosnom silom, to jasnije sagledavamo svoje slabosti i nesavršenstvo, to se ozbiljnije obraćamo Njemu kao svojoj snazi i svojem Otkupitelju. … Vjerom u Krista i poslušnošću Božjem zakonu možemo biti posvećeni i tako osposobljeni za društvo svetih anđela i otkupljenih u bijelim haljinama u kraljevstvu slave.
Nije samo prednost, već i dužnost svakog kršćanina da održava usku zajednicu s Kristom i da stječe bogato iskustvo u onome što je Božje. Tada će njegov život donijeti rod u dobrim djelima. … Kada proučavamo život ljudi koji su bili poznati po svojoj pobožnosti, često njihova iskustva i dostignuća proglašavamo nedostižnim. Ali nije tako! Krist je umro za sve: u Njegovoj Riječi imamo obećanje da je On spreman izliti svojega Svetog Duha na one koji Ga traže mnogo spremnije nego što su zemaljski roditelji spremni dati dobre darove svojoj djeci.
Proroci i apostoli nisu svoj karakter usavršavali čudom. Oni su se poslužili sredstvima koja im je Bog stavio na dohvat; i svi koji ulože isti napor, postići će isti rezultat. (SL, 82—84)