“U onaj dan čovjek će pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oči k Svecu Izraelovu.” (Izaija 17,7)
Sva blaga vječnosti povjerena su Isusu Kristu na čuvanje i On ih može dati kome god želi; međutim, kako je žalosno što mnogi tako brzo gube iz vida dragocjenu milost koja im je ponuđena ako povjeruju u Njega. On će dati nebeska blaga onima koji vjeruju u Njega, gledaju na Njega, prebivaju u Njemu. … On poziva pripadnike svojeg izabranog, posebnog naroda, koji Ga voli i koji Mu služi, da dođu k Njemu i traže, i On će im dati kruh života, napojiti ih vodom života koja će u njima postati izvor vode koja teče u život vječni.
Isus je donio na naš svijet nagomilana blaga svojega Oca i svi koji budu vjerovali u Njega, bit će posvojeni kao Njegovi nasljednici. On izjavljuje da će velika nagrada pripasti onima koji stradaju radi Njegova imena. (1SM 138)
Ovaj svijet je samo mali atom u beskrajnom prostoru kojim Bog vlada, a ipak je taj maleni pali svijet dragocjeniji u Njegovim očima nego devedeset devet svjetova koji nisu zalutali iz stada. Kada bismo se pouzdali u Njega, On nas ne bi ostavio da postanemo igračka u rukama Sotone i njegovih kušnji. Bog želi da svaka duša za koju je Krist umro postane dio Trsa, da bude povezana s Trsom, da dobiva hranu od Njega. Mi smo potpuno ovisni o Bogu i zbog toga moramo biti vrlo ponizni; upravo zbog svoje ovisnosti o Njemu, naše znanje o Njemu mora se značajno povećati. Bog želi da odbacimo svaki oblik sebičnosti, da dođemo k Njemu, ali ne kao da pripadamo sebi, već kao Gospodnje otkupljeno vlasništvo. (TM 324,325)
Bog će cijeniti i pomagati svaku iskrenu, gorljivu dušu koja pred Njim hodi u savršenstvu Kristove milosti. … Zar ne bismo trebali oštrim, posvećenim okom ocijeniti snagu Božjih obećanja i primijeniti ih na sebe, ne zato što bismo toga bili dostojni, već zato što je Krist dostojan, ne zato što bismo bili pravedni, već zato što se živom vjerom oslanjamo na Kristovu pravednost kao na svoju. (1SM 108)