Duhovnost

Povratak ostatka

Jednog uskrsnog jutra stajao sam u Auschwitzu, okružen sablasnom tišinom. Slušao sam poruku hladnih i prašnjavih krematorija, upućenu svijetu koji je preživio užase povijesnog događaja koji nazivamo holokaust, u kojima su ugašeni životi šest milijuna Židova.

Kad jednom bude napisana kratka povijest čovječanstva, pokazat će se da su na početku i na kraju povijesti spasenja postojale dvije prave Crkve — dvije zajednice istine i vjere, koje nerazrješivo povezuje zajednička sudbina, naime božanski poziv izabranog naroda. Ove dvije crkve više će od svih drugih u svjetovnoj i vjerskoj povijesti nositi oznaku “ostatka” i obje će poznavati značenje holokausta.

Riječ “ostatak” zvuči neobično, ali je njegovu povijest moguće pratiti od najranijih vremena povijesti svijeta.

“Adam pozna svoju ženu, te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: ‘Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.’ Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se poče zazivati ime Jahvino.” (Postanak 4,25.26)

Na ovaj način razvile su se dvije različite grane: Šetovi potomci i Kajinovi potomci, narod ostatka i narod pobune, zajednica koja je ostala vjerna svojem Stvoritelju i zajednica koja se odvratila od svojega Stvoritelja. “Tada, obuzet gnjevom protiv Žene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo.” (Otkrivenje 12,17) Ono što je učinio s Abelom, pokušao je učiniti sa svakim ostatkom: s Noom i ostatkom nakon Potopa, s Abrahamom i ostatkom nakon Babela, s Josipom i ostatkom nakon godina gladi, s Mojsijem i ostatkom nakon Izlaska.

Ostatak priče jedna je od najveličanstvenijih priča u analima ljudskog roda.

A koji je zapravo glavni razlog i temelj za postojanje ostatka koji je obilježio početak povijesti spasenja? “Ta ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod.” (Ponovljeni zakon 7,6) Jesu li to ikada shvatili? Bili su izabrani!

Zašto je upravo ovaj narod izabran? Zašto je Bog u ono vrijeme ovu gomilu neorganiziranih izraelskih robova izabrao za svoj narod? “Zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuće ropstva…” ( redak 8 ) Drugim riječima, vi ste izabrani zato što vas Bog ljubi. Vi ste Njegov ljubljeni narod!

Kad pomislimo na riječ “izabrani”, mnogi među nama se možda prisjete davno zaboravljenih, ali još uvijek bolno živih školskih dana kad je učitelj određivao dva najviša dječaka u razredu da izaberu momčadi za utakmicu. Svi učenici bi se postrojili i čekali sudbonosnu odluku; što duže se čekalo, to češće se javljala misao: “Nisam dovoljno dobar; nikad me ne biraju prvoga. Uvijek sam posljednji.”

Kod Boga je drukčije. “Kod Njega drugi nisu isključeni, već na sve računa. On ih ne odbija kao manje vrijedne, već ih prihvaća takve kakvi jesu. Nije riječ o konkurenciji, već o izboru iz milosrđa.” (Nouwen, Life of the Beloved, str. 46, 47) Tako je bilo i s izraelskim narodom. To što su oni bili izabrani nije isključivalo ostali svijet, nego je Bog u svojem velikom milosrđu želio uključiti i sve preostale narode. Zato je izabrao narod koji će čvrsto držati Njegove istine i primjerom cijelom čovječanstvu objaviti Njegovu ljubav. Pripadnost ostatku nije bio božanski poziv na isključivost, već na pridruživanje; ovaj poziv prikazuje srž božanske ljubavi.

Samarijanki je sam Isus nedvosmisleno rekao: “… jer spasenje dolazi od Židova.” (Ivan 4,22) Ne vode svi putovi na vrh brda, nego postoji samo jedan jedini put, a Židovima je povjereno poznavanje tog puta.

Jedanaest odlučujućih točaka

Što je, dakle, Izrael — Božji prvobitni ostatak — vjerovao, držao i objavljivao svijetu? Razmislimo o jedanaest točaka koje ostatak od početka povijesti spasenja do njezinog kraja čuva i objavljuje.

1. Monoteizam

“Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!” (Ponovljeni zakon 6,4) Ovo je bilo jedinstveno Izraelovo priznanje. Je li monoteizam bio stvarno nova religija? Nije — monoteizam je star koliko i svijet. Mnogoboštvo je bilo novo. Zbog toga je Bog pozvao narod ostatka da ponovo oživi ovu pradavnu istinu.

2. Subota, sedmi dan tjedna

I ovdje nije riječ o nekoj novoj istini, jer subota seže unatrag sve do stvaranja. Ali Stvoritelju je bio potreban narod koji će naglašavati ovu zaboravljenu istinu. Zato je u život pozvao narod ostatka.

3. Deset zapovijedi

Naravno da su okolni narodi imali svoje građanske i vjerske propise i zakone. Međutim, ništa se nije moglo usporediti s dubokom jednostavnošću i sveobuhvatnošću Deset zapovijedi. Bogu je bio potreban narod koji će ponovno objaviti Njegov Zakon.

4. Stvaranje

Nasuprot apsurdnim i naivnim mitovima poganskih naroda, Židovi su učili da je Bog ljubavi tijekom samo jednog tjedna vlastitom rukom stvorio savršeni planet; to je stvaranje doživjelo vrhunac u sedmom danu, suboti. Ovo nije bila neka nova istina, ali je Izrael ovu najstariju od svih istina trebao iznova naviještati.

5. Svetište

Naravno, neznabošci su imali svoja svetišta i hramove, ali u njihovom je bogoštovlju bilo i prostitucije i prinašanja ljudskih žrtava. No Bog je odabrao Izraela kako bi Njegov narod utvrdio i objavio staru istinu o božanskoj žrtvi, o Božjem Janjetu — istinu koja je iznesena još u raju. Bogu je bio potreban narod ostatka da bi cijelom svijetu unaprijed objavio čudesnu istinu o križu.

6. Istina o smrti

Židovi su jedini među svim narodima učili da je smrt samo san bez svijesti. Poganski faraoni i egipatski svećenici smislili su složeni sustav koji je počivao na pogrešnoj pretpostavci o besmrtnosti ljudske duše. Ali Bog je sebi izabrao narod ostatka da bi utvrdio istinu kako samo Bog Stvoritelj može ponovo vratiti ljudski život i uskrisiti mrtve, i da će to na svršetku vremena i ostvariti.

7. Objava o zdravlju

Židovski je narod slijedio i objavljivao izvanredna načela zdrave prehrane koja su potekla izravno iz raja. U svijetu koji nije poznavao probleme s kolesterolom, infarktom i rakom, Bog je svojem narodu ostatka dao nauk o čistoj i nečistoj hrani i načela zdrave prehrane koja su se temeljila na idealnom, prirodnom načinu življenja u raju.

8. Velika borba između Krista i Sotone

Knjiga o Jobu, najstarija knjiga u Starom zavjetu, iznimno jasno prikazuje veliku temu o svemirskoj borbi između Boga i Sotone za čovjekovu odanost. Samo je Izrael poznavao istinu o ovom predmetu.

9. Duh proroštva

Još danas crpimo iz bogate baštine izraelskih proroka. Božanski nadahnute poruke ovih proroka tvore i osnovu naše vjere. Lažnih proroka bilo je i u ono vrijeme, ali je Bog pozvao narod ostatka, obdario ga pravim Duhom proroštva i naložio mu da svijetli kao svjetlo u vrlo mračnoj noći.

10. Dan pomirenja

U središtu izraelske službe u Svetištu bio je veliki Dan pomirenja, model posljednjeg suda i čišćenja nebeskog Svetišta. Nijedna druga religija nije ovu istinu uspjela ni djelomično shvatiti. Zato je Bog sebi izabrao narod koji će svijetu navijestiti odlučujuću vijest da je sud blizu i da se trebaju obratiti Bogu Izbavitelju!

11. Dolazak Mesije

Posebna prednost Židova bila je da najave dolazak Mesije. Samo je Izrael imao velika mesijanska proročanstva u Izaiji 53, Danielu 9 i Psalmu 22.

Je li to bila neka nova istina? Svakako nije. Obećanje u Postanku 3,15 vraća nas do rajskih vrata gdje je rečeno da će Bog jednog dana poslati Izbavitelja od grijeha i smrti. Bogu je jednostavno trebao jedan narod ostatka da i ostalom svijetu objavi ovu predivnu istinu. Da su Židovi prihvatili Krista, ne bi bilo potrebe za nekim drugim ostatkom, jer bi Izrael Božju istinu doveo do savršenstva. Ali gorki biblijski izvještaj glasi: “K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.” (Ivan 1,11)

I danas postoji izabrani narod

Bogu je u svim vremenima bio potreban ostatak da uzvisi ovih jedanaest prastarih istina. Budući da je na početku povijesti spasenja postojao ostatak sa zadaćom da održi i objavi ove istine, logično je da je Bog i u ovo posljednje vrijeme podigao ostatak koji na kraju povijesti treba sačuvati i objaviti ove iste istine.

“Tada, obuzet gnjevom protiv Žene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo.” (Otkrivenje 12,17)

Otkrivenje jasno kaže da i danas postoji ostatak koji je Bog pozvao u život, Njegov izabrani narod, izabran isključivo zahvaljujući Božjoj velikoj milosti i ljubavi; njemu je povjerena zadaća da Božje vječne istine objavi svijetu u ovo posljednje vrijeme.

Tko je danas ovaj narod ostatka? Dovoljno je uzeti popis ovih jedanaest istina, usmjeriti se na Isusa Krista, središte svake istine, i onda krenuti u potragu. Dijelove ovog nauka nalazimo u vjerskim zajednicama po cijelom svijetu, ali samo jedna priznaje svih jedanaest istina. Otkrijte koja to zajednica uči, njeguje i svjedoči o svih jedanaest točaka, i našli ste Božju crkvu posljednjeg vremena.

Upravo je zato za sve nas došlo vrijeme da provjerimo i ponovno ocijenimo vlastitu pripadnost Božjoj crkvi posljetka.

Zašto sam adventist sedmog dana? Zato što mi je udobno ili jer je to moje radno mjesto? Plivam li samo sa strujom i trčim li zajedno s velikim stadom?

Činjenica je da nitko u ovoj Adventističkoj crkvi ne bi trebao očekivati apsolutnu svetost ili savršenstvo. Ni drevni izraelski narod nije uvijek živio sukladno istinama koje su mu bile povjerene, a ne živi ni današnji ostatak. Ali, prijatelju moj, ozbiljno shvati vijest koju je Bog povjerio svojem izabranom narodu, jer je i tebe izabrao; krajnje je vrijeme da se odlučiš za istinu koju si upoznao — vječnu istinu. Vrijeme je, jer Bogu je potrebno i tvoje svjedočenje. Možda neće svatko razumjeti tvoju odluku, ali te Bog zove da slijediš svoju savjest i Njegovu svetu Riječ.

I još na kraju: žalosna i ozbiljna tvrdnja u Ivanu 1,11 mogla bi se primijeniti i na ostatak posljednjeg vremena: “K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.” Zbog toga se prije svega čuvajmo adventističkog ponosa zbog navodne teološke nadmoći, dosljednosti u nauku ili pripadništva Crkvi. Povijest o kraju ostatka prije dvije tisuće godina žalostan je dokaz da niti sve teološke istine ovog svijeta ne mogu spasiti ni jednu jedinu vjersku zajednicu niti jednog jedinog čovjeka.

U Ivanu 1,12 čitamo: “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime.” Jedino što na kraju stvarno vrijedi jest prisna zajednica s Bogom.

Dwight K. Nelson

Podijeli