Prava radost

7. 05. 2015.

“Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada sjedi s desnu Božjeg prijestolja!” (Hebrejima 12,2)

Prije više od šest godina pokucao sam na Cindyna vrata i ubrzo je upoznao kao majku kršćanku koja želi odgajati svoju djecu da ljube i boje se Boga. Kupila je mnogo knjiga od mene u nekoliko sljedećih mjeseci. Međutim, kad je došlo vrijeme da joj uručim posljednju zbirku knjiga, ona nije više bila u istoj kući. Kuća je izgledala napuštena, a susjedi nisu znali gdje se nalazi.

Više od godinu dana poslije slučajno sam saznao gdje živi pa sam je otišao posjetiti. Ali Cindy koju sam upoznao onoga dana strahovito se promijenila. Muž ju je ostavio i otišao s mlađom ženom, izgubila je posao, a i ovaj vlasnik kuće želio ju je izbaciti jer nije platila stanarinu već više od dva mjeseca. Rekla mi je: “Ne znam mogu li više vjerovati u Boga. Jutros sam tražila nešto djeci za doručak, ali nije bilo ničega. Kako Bog ljubavi može da dopustiti da se takvo što dogodi Njegovoj djeci?”

Nisam znao što bih joj rekao. Osjećao sam da bih mogao zaplakati s njom dok sam gledao njezinu bol i patnju. Tijekom iduća dva sata podijelio sam s njom mnoga obećanja iz Božje riječi. Rekao sam joj da ne znam zašto se sve ovo događa, ali da sigurno znam da Isus razumije što ona proživljava. Uvjerio sam je da će je On provesti kroz sve teškoće ako se u potpunosti osloni na Njega.

Ispričao sam joj svoje svjedočanstvo o tome kako me je knjiga Isusov život dovela u podnožje križa kao tinejdžera. “Bila mi je dosadna u početku,” rekao sam joj, “ali kada sam pročitao poglavlje o Golgoti, srce me se slomilo.” Pomolio sam se sa Cindy i vratio se sljedećeg dana s knjigom Isusov život. Par tjedana bio sam izvan grada, a kad sam se vratio, kuća u kojoj je stanovala bila je napuštena.

Godine su prolazile i svaki put kad sam prošao pokraj te kuće pomolio bih se u sebi: “Gospodine, budi sa Cindy.” Ne tako davno govorio sam u jednoj crkvi kad sam, dok sam prolazio između redova, začuo kako me netko poziva po imenu. Osvrnuo sam se, a onda sam začuo: “Jonathane, to sam ja, Cindy!” Kakav je to bio emotivni trenutak! “Krštena sam u ovoj crkvi i sva moja djeca ovdje su sa mnom”, rekla je. “Bio si u pravu. Knjiga Isusov život u početku je bila dosadna, ali je to sada jedna od mojih najomiljenijih knjiga. Kad sam upoznala Isusa, moj život se promijenio.” Kad god se obeshrabrim, ja razmišljam o Cindy, o radosti koju je našla u Isusu i o radosti koju je donijela mojem srcu. U čemu je vaša radost?

Jonathan Zita, Kanada