Prava veličina je u dobroti

“Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu što mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh; zavolje on Josipa i uze ga za dvoranina, i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.” (Postanak 39,3.4)
Bog može učiniti da najponizniji Kristovi sljedbenici budu dragocjeniji od najfinijeg zlata, čak i zlata ofirskog, ako se predaju Njegovoj ruci koja preobražava. Oni trebaju biti odlučni u namjeri da na najplemenitiji način upotrijebe svaku svoju sposobnost i priliku. Božja riječ treba biti predmet njihovog proučavanja i vodič u donošenju odluka o tome što je najuzvišenije i najbolje u svakoj prigodi. Jedini karakter bez mane, savršeni Uzor koji im je prikazan u Evanđelju, trebaju proučavati s najdubljim zanimanjem. Najvažnija pouka koju trebaju naučiti jest da je dobrota jedina prava veličina. … I najslabiji Kristov sljedbenik ušao je u savez s Beskonačnom Silom. U mnogim slučajevima Bog može malo toga učiniti s obrazovanim muškarcima i ženama jer oni ne osjećaju potrebu da uče od Onoga koji je izvor svake mudrosti. … Ako se uzdate u vlastitu snagu i mudrost, sigurno ćete doživjeti neuspjeh. Bog vas poziva na potpuno i sveobuhvatno posvećenje, i On ne može prihvatiti ništa manje od toga. Što je vaš položaj teži, veća je i vaša potreba za Isusom. Ljubav prema Bogu i strah Gospodnji sačuvali su Josipa čistim i neokaljanim na faraonovom dvoru. … Nemoguće je zauzimati visok položaj, a ne biti u opasnosti. Oluja ostavlja netaknutim skromno cvijeće u dolini, dok se hrva s visokim drvećem na planinskim vrhovima. Ima mnogo ljudi koje bi Bog mogao upotrijebiti u siromaštvu — u takvom bi ih stanju mogao učiniti korisnima, a poslije ih okruniti slavom — ali blagostanje ih je uništilo. Dospjeli su na dno jer su zaboravili na poniznost — zaboravili su da je Bog njihova snaga — i postali su neovisni i samozadovoljni. Josip je ispit karaktera položio u nevolji, a njegovo zlato nije potamnjelo ni u blagostanju. On je pokazao isto sveto poštovanje prema Božjoj volji kad je stajao neposredno pokraj prijestolja, kao i u zatvorskoj ćeliji. Josip je svoju pobožnost nosio svuda i u tome je bila tajna njegove nepokolebljive vjernosti. Kao Kristovi predstavnici, i vi morate imati sveprožimajuću silu pobožnosti. Morate biti sakriveni u Isusu. Niste sigurni ako se ne držite za Kristovu ruku. Morate se čuvati svega što podsjeća na drskost i njegovati duh koji bi radije patio nego pogriješio. Nijedna pobjeda koju možete zadobiti neće biti dragocjenija od pobjede nad samim sobom. Sebična ambicija, želja za dominacijom mora umrijeti kad Krist zavlada osjećajima. (Manuscript 14, 1889.)