“A znate da se on pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha u njemu nema.” (1. Ivanova 3,5)
Kad su Stjepana ispitivali o istinitosti optužbi protiv njega, počeo je svoju obranu jasnim, prodornim glasom koji je odjekivao u vijećničkoj dvorani. Riječima koje su očarale skup, počeo je ponavljati povijest Božjeg izabranog naroda. Pokazao je temeljito poznavanje židovskog sustava i iznio duhovno tumačenje koje se sada očitovalo u Kristu. Ponovio je Mojsijeve riječi kojima je prorekao Mesiju: “Proroka će vam podignuti Bog iz vaše braće, kao mene njega slušajte.” (Djela 3,22 — Šarić) Jasno je objavio svoju odanost Bogu i židovskoj vjeri, dok je dokazivao kako Zakon u koji su se Židovi uzdali za spasenje nije mogao Izraelce spasiti od idolopoklonstva. Povezao je Isusa Krista s cjelokupnom židovskom poviješću. Spomenuo je izgradnju Salomonovog hrama i riječi Salomona i Izaije: “A Previšnji ne prebiva u zgradama napravljenim ljudskom rukom, kako to već prorok veli: ‘Nebo je moje prijestolje, a zemlja je podnožje nogama mojim. Kakvu ćete mi kuću sagraditi — pita Gospodin — ili kakvo će biti mjesto gdje bih prebivao? Zar moja ruka nije sve ovo načinila?’” (Djela 7,48-50)
Kad je Stjepan došao do ove točke, narod se počeo komešati. Kad je Krista povezao s proročanstvima i govorio o hramu, svećenik, glumeći da je užasnut, razderao je svoju odjeću. Za Stjepana je to bio jasan znak da će njegov glas ubrzo zauvijek utihnuti. Vidio je protivljenje koje su izazvale njegove riječi i znao je da daje svoje posljednje svjedočanstvo. Premda je bio usred propovijedi, naglo ju je zaključio.
Iznenada, prekidajući tijek povijesti koju je iznosio, okrenuo se svojim razbješnjelim sucima i povikao: “Ljudi tvrde šije, neobrezanih srdaca i ušiju! Vi ste uvijek opirete Duhu Svetome! Kako očevi vaši tako i vi! Koga od proroka nisu progonili očevi vaši? Poubijali su one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednika, koga vi sad već izdadoste i ubiste, vi baš koji ste primili Zakon preko anđela, ali ga niste vršili.” (Djela 7,51-53) Na ovo su svećenici i starješine došli izvan sebe od bijesa. … Na okrutnim licima oko sebe zatvorenik je vidio svoj usud, ali se nije pokolebao. (Djela apostolska, str. 62,63)
Za razmišljanje: Zašto se ne suočavam s više protivljenja zbog svoje vjere u Isusa Krista?