““Hrama ne vidjeh u njemu. Njegov hram, naime, jest Gospodin, Bog, Svemogući, i Janje.”“ (Otkrivenje 21,22)
Božji narod uživa prednost neposredne zajednice s Ocem i Sinom. ““Sad vidimo u ogledalu, nejasno.”“ (1. Korinćanima 13,12). Sad vidimo odraz Božjeg lika kao u ogledalu: u djelima prirode i Njegovom postupanju s ljudima; ali onda ćemo Ga vidjeti licem u lice, bez zasjenjujuće koprene među nama. Stajat ćemo pred Njim i promatrati slavu Njegova lica. (Velika borba, str. 532)
Mi Mu se možemo obratiti imenom od milja: ““Oče naš”“, što je znak naše ljubavi prema Njemu i zalog Njegove nježne skrbi o nama i odnosa koji je uspostavio s nama. A Božji Sin, promatrajući baštinike milosti, ne stidi se ““zvati ih braćom”“ (Hebrejima 2,11). Oni imaju još svetiji odnos s Bogom od anđela, koji nikada nisu pali u grijeh.
Sva očinska ljubav koja se iz naraštaja u naraštaj prenosila preko kanala ljudskih srca, svi izvori nježnosti koji su se otvarali u dušama ljudi, samo su kao potočić prema beskrajnom oceanu kada se usporede s beskrajnom, neiscrpnom Božjom ljubavlju. (RH, 22. listopada 1908.)
Nebo je neprekidno približavanje Bogu kroz Krista. Što smo dulje u blaženstvu Neba, to će nam se sve više i više otvarati slava; i što više poznajemo Boga, utoliko će silnija biti naša sreća. (Isusov život, str. 265)
Što bi bila nebeska radost, ako ne vidjeti Boga? Može li doživjeti veću radost grešnik koji je spašen Kristovim krvlju, nego da gleda Božje lice i da Ga upozna kao Oca? (8T, 268)
Koliko nam utjehe već sada i ovdje daje da Ga gledamo očima vjere, i da gledanjem postajemo kao što je On; ali što će tek biti kada Ga budemo gledali kao što jest, bez vela koji Ga je prikrivao? (BE, 15. siječnja 1892.)