Preko prirode do njezinog Boga

“Već (navješćujemo) kako stoji pisano: Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1. Korinćanima 2,9)
Ako Božja ljubav smekša i pokori naše srce, ono će biti otvoreno za prepoznavanje Njegove milosti i dobrote koje naše oči vide u svakom grmu i u raskoši procvjetalog cvijeća u Božjem svijetu. Nježan list, vlat trave, bogata krošnja stabla izraz je Božje ljubavi prema Njegovoj djeci. Sve nam to govori da je Bog ljubitelj lijepog. On nam iz knjige prirode govori da uživa u ljepoti savršenstva karaktera. On želi da mi u prirodi vidimo njezinog Boga i želi da se naše srce raduje u ljubavi i naklonosti prema Njemu kada vidimo Njegova djela stvaranja. … Bog tako oblikuje prirodu da ona utječe na Božju djecu da uživaju u čistoj, jednostavnoj, tihoj ljepoti kojom je Otac ukrasio naš zemaljski dom. Isus nam kaže da se ni najmoćniji kralj koji je ikada mahao žezlom ne može usporediti s prelijepim jednostavnim cvjetovima koje je Bog odjenuo u ljupkost. … Mi se moramo pripremati za bijeli ogrtač karaktera da bismo mogli proći kroz biserne dveri Božjega grada u nebeski sjaj. Otkrivenje prikazuje izvore žive vode, rijeke čiste poput kristala koje teku iz prijestola Boga i Janjeta, drveće žive zelene boje koje raste s obje strane rijeke života. … U veličanstvenim prizorima u prirodi mi vidimo samo sjenku originala koji ćemo vidjeti u punini divote u Božjem raju. Zato naučimo dragocjene pouke koje nam je Bog namijenio. Onaj koji se brine za obično cvijeće koje cvjeta u određeno vrijeme, zar se neće mnogo više brinuti za vas koje je stvorio na svoju sliku? Pogledajte ove prelijepe stvari. Bog ih priprema i odijeva u odjeću ljupkosti, a ipak one nestaju za dan. Sva ta zemaljska, prolazna ljepota treba se cijeniti kao Božji glas koji nam govori o bogatstvu i slavi koji su vječni i dosad neviđeni. (Manuscript Releases 20, 1886.)