Prenošenje svjetla

“Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog.” (Matej 5,16)
Oni koji su stekli iskustvenu spoznaju istine, imaju obvezu pred Bogom da dalje šire dragocjeno svjetlo. … Neke ćemo osvjedočiti i oni će prihvatiti riječi koje su im upućene u ljubavi i nježnosti. Oni će shvatiti da ih samo istina može osloboditi od ropstva grijeha i jarma svjetovnih načela. Pred njima će se otvoriti teme za razmišljanje, polje za rad koje nikada nisu razumjeli. U Isusu Otkupitelju oni prepoznaju vječnu mudrost, pravednost i milost — dubinu, visinu, širinu i dužinu ljubavi koja prenosi znanje. Gledanjem u savršenstvo Kristovog karaktera, razmišljanjem o Njegovom poslanju, Njegovoj ljubavi, milosti i istini, oni postaju očarani; velika glad njihove duše je zadovoljena i oni će zajedno s psalmistom reći: “A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.” (Psalam 17,15) Oni vide da je božanski predmet ljubavi Isus Krist. S Njim ljubav prema svijetu, obožavanje zemaljskog blaga nestaje. Takva duša usvaja Božju riječ. Ona vidi da su Kristova čuda, samoodricanje, samopožrtvovnost i podizanje na križ učinjeni radi nje. Riječi njezinog srca glasit će: “On je umro za mene. On je pobijedio smrt da ja ne bih umro, nego da bih mogao vjerovati u Njega kao mojega osobnog Spasitelja i imati život po Božjim mjerilima. U bogatstvu Njegove milosti ja imam blago koje će trajati čitavu vječnost.” Svijet više nije predmet njezinog izučavanja i njezin bog. Ona je gladna znanja iz Riječi koja za nju ima blago koje treba neprekidno istraživati i koje trajno ispunjava — neiscrpan rudnik dragocjenosti koje se mogu tražiti u vjeri da bi se prilagodile i prenijele drugima. Ona je otkrila izvor žive vode, zdenac spasenja iz kojeg neprestano može crpiti, i njegove zalihe nikada neće nestati. (Letter 47, 1894.)